Tekst o lekcijama koje sam naučila u 2017. godini izazvao je mnogo vaših komentara, tako da sam došla na ideju da zajedno napišemo tekst o lekcijama za ovu godinu. Objavila sam poziv na društvenim mrežama, ideja se širila i stiglo mi je mnogo vaših tekstova sa snažnim porukama.
U ovoj kreativnoj igri pravila su bila sledeća: napisati tekst od 100 do 150 reči, staviti naslov u obliku poruke, preneti svoje iskustvo tako da čitaoci mogu da se poistovete i da ohrabre za promene u ovoj godini. Moj udeo u igri bio je da odgovorim sa predlozima za preciznije i slikovitije izražavanje, kako bismo zajedno došli do najbolje verzije vašeg teksta.
S obzirom na broj tekstova koji mi je stigao, morala sam na neki način da ih sistematizujem. Tako sam ih podelila u dve grupe: u tekstove koji su napisali blogeri i tekstove koji su napisali ljudi koji žele da pokrenu blog ili jednostavno vole da pišu pa su iskoristili ovaj kreativni izazov.
Pred vama je prvi deo koji čine tekstovi blogera i blogerki. Nadam se da ćete uživati u čitanju isto koliko i mi u kreativnom procesu. U narednom tekstu delim sa vama i drugi deo naše kreativne avanture.
Strah je samo izgovor
Odlazila sam i vraćala se u Srbiju više puta. I koliko god bih bila uzbuđena, strah od nepoznatog bio je neizbežan. Međutim, prošla godina mi je pokazala da sam ipak jača I od tog straha.
Otišla sam, pre godinu dana, potpuno sama, sa dva kofera; od kojih nijedan ne mogu da podignem. Bila sam jača od toga što stižem u nepoznat grad. Na nepoznatu stanicu, u državu čiji jezik ne govorim. Okružena beskućnicima, u 4 noću, oba kofera i ja išli smo ruku pod ruku i borili se sa 30 cm snega. Narednog dana nisam smela da izađem iz zgrade, delom zbog neznanja na koju stranu treba da idem, delom zbog birokratije koja me čeka.
Ne znam gde se rodila ta snaga, ali sam znala da niko to neće uraditi umesto mene. Koliko god bilo teško, odvažila sam se i rešavala prepreku po prepreku. Danas nema zadovoljnije i zahvalnije osobe od mene.
Kako da postaneš svestan snage koju imaš? Izađi iz svoje zone komfora! Svi ćemo se zauvek nečeg plašiti, ali strah nikad nije konačna situacija, niti izgovor za sve propuštene prilike.
Teodora Stojšin, autorka bloga Out of the comfort zone
Učini što je potrebno
Da, postoje negativna uvjerenja. Da, postoje prepreke. Da, postoji bezbroj stvari koje te mogu navesti na krivi trag i da odustaneš ili uopće ne započneš ono što zaista želiš. I većina nas tu zaglavi. Većina je osuđena na strahove, na bivanje u svojoj ćeliji lažne sigurnosti. Netko je to podlo nazvao zonom komfora.
A postoji i akcija.
Sve što želiš doživjeti, imati, postići možeš ako upravo sada poduzmeš ono što je potrebno. To će ti pomoći na dva načina. Ako poduzmeš, znači da to dovoljno želiš, postaješ jači i ideš naprijed. Ako ne poduzmeš, znači da to nije tvoj put.
Pod teretom akcije raspadaju se i najdestruktivnija uvjerenja, nestaju najdbulji strahovi i raspršuju se najopakije sumnje.
Što ako se gore navedeno ne dogodi? To samo znači da još nisi gotov s akcijom.
Idi i učini što je potrebno!
Miroslav Skender, kolumnista na portalu Obiljk
Moj je život u mojim rukama
Ivana Gložić, autoka bloga Naranča
Opraštanje kao umetnost življenja
Čuvajte svoje iskrene prijatelje
U prethodnoj godini spoznala sam prava prijateljstva. Onda kada sam se udaljila od jako “bliskih” prijatelja. Znate kada shvatite da nekome smeta vaše prisustvo, pa čak vas ne gleda u oči. Ako vam se to desi, zapitajte se da li sebi želite najbolje. U tom slučaju, jednostavno idite, kao što sam i ja. Učinićete sebi. I ne samo da sam tada shvatila ko je kakav, već je nastalo nešto mnogo bolje.
Skupila sam prave prihatelje oko sebe. Kada sam sa jedne strane bila odbačena, ne svojom krivicom, na drugoj sam dočekana širom raširenih ruku i uz veliku podršku. Preplavila me zahvalnost što imam takve ljude u mom životu. Sve se desilo sa razlogom. Zato kroz ovu 2018 godinu i sve naredne, čuvam svoja iskrena prijateljstva, i cenim ljude koji cene mene. Širim ljubav i delim osmehe sa njima, jer pravi prijatelji vredniji su od zlata.
Neuspeh ne postoji, zar ne?
Čim se rodi sjajna ideja, treba bez straha preduzeti prvi korak koji će je oživeti. Zatim drugi i svaki naredni. Tada počnu da se otvaraju mnoga vrata i pojavljuju se ljudi koji su zainteresovani za ono što radiš.
Prošle godine moj brat i ja pokrenuli smo kurs vina. Imamo online prodavnicu i godinama smo skupljali znanje o vinima raznih vrsta i sa raznih podneblja. Na jednom druženju drugarica mi je predložila da počnemo da delimo svoje znanje o vinima! Isprva nismo ni pomišljali da radionica može da okupi toliko ljubitelja vina. Prva radionica je bila popunjena za dva dana, a onda i druga i treća… I tako, u 2017. godini okupili smo preko stotinu ljubitelja vina.
Iako na početku nisam znala sve što znam sada o organizovanju radionica, imala sam uvek viziju da sam okružena nasmejanim ljudima koji degustiraju vino.
Jasnoća cilja, rad i upornost donose uvek uspeh, jer zapravo neuspeh ne postoji, postoji samo rezultat koji ti pomaže da napreduješ i da se razvijaš.
Danica Savić, autorka radionica i bloga o vinima evino
Rizikuj i upusti se u nešto novo
Luka Stojanović, autor bloga Maps of Pablo
Kad mi se dogodi loš dan, prepustim se
Počevši proučavati moć pozitivnog razmišljanja i snagu naših misli sama sam sebe u nekim trenutcima znala zamoriti. Primjerice, grizla bih se i krivila kad sam loše raspoložena i kad mi ništa ne ide. Ali prošle godine sam prihvatila da se to mora ponekad dogoditi i odlučila sam se prepustiti struji lošeg raspoloženja.Ali ne na način da plačem cijeli dan, ležim u krevetu i žalim sama sebe. Ne!
U tim danima kada me pukne depresija uzeti ću najdražu knjigu, onu koja me miluje po duši i nudi mi utjehu. Uključit ću inspirativne kanale koje pratim, pustiti neki savršeno simpatičan i pozitivan film. Neću se gristi zbog toga što se osjećam loše, jer i to je dio mene. I to je u redu. Predivno je pomiriti se sa sobom. Jer loši dani uvijek završe, a ja ostajem.
Anonimna autorka bloga Pink Bee
Put je nekada dug, ali nas uvek odvede do cilja
Prošlogodišnji januar posvetila sam pronalaženju sebe. Našavši se na životnoj raskrsnici, rešila sam da ispunim dugogodišnju želju i počnem aktivno da pišem. Odmah u februaru htela sam da pokrenem blog. Po prirodi nestrpljiva, nisam bila svesna da je odluka samo početak, a da je put ka ostvarenju zapravo pravi izazov. Prevelika želja dovela me je do kreativne blokade.
Meseci su prolazili, a moj put krivudao po svetu, sve dalje od januarske želje. U julu, odveo me je čak do Vijetnama. Daleko od sigurnosti doma, shvatila sam ko sam. Shvatila sam da je nemoguće kontrolisati sve u životu. Tek u oktobru postavila sam prvi tekst na blog. Od januara do tada naučila sam da biti strpljiv nekada znači prepustiti kontrolu. Put sam zna kad smo spremni da stignemo na cilj. Zbog toga nas nekada vodi prečicom, a nekad obilaznicom.
Anica Marković, autorka bloga In the Ineffable World
Vežbanje je pola zdravlja
Tokom cele godine možete da budete aktivni. Nemojte da vam vreme bude izgovor. Fizička ativnost ne mora biti samo u teretani. Postoje razni spotrovi kojima možete da se bavite. Zimi možete da klizate. Ako ne znate, kao i ja, zašto ne bismo postavili sebi cilj da naučimo. U proćete možete da vozite biciklu, da trčite ili da šetate.
Ja nisam tip osobe koja vežba samo pred prolećno-letnju sezonu. Vežbam tokom cele godine u teretani tri puta nedeljno sa trenerom na svim mišićnim grupama. Planiram da počnem sa šetnjama što dužim, kao i trenizimau teretani, i na proleće vožnja bicikle.
Moja preporuka za one koji žele da smršaju ili pak da se hrane zdravije da jedu zdravu hranu ili da se bave nekim sportom. Vežbajte na onaj način koji vam odgovara. Tako malo nam treba da dodjemo do cilja, samo moramo da krenemo u akciju.
Marina Marković, autorka bloga Savršeno a lako
Sve je lakše kad se podeli
Iracionalni strahovi hrane se našim ćutanjem. Čim verbalizujemo ono što nas muči, shvatićemo da je rešivije nego što nam se čini. Ako te je sramota da razgovaraš sa porodicom ili prijateljima, poseti psihologa ili psihijatra. Nekad je lakše razgovarati sa nekim nepoznatim i stručnim, od koga ne očekujemo osudu.
Upravo zato sam se i ja osmelila na sastanak sa psihologom. Od njega sam naučila tri velike lekcije. Prva je da sami stvaramo najveća očekivanja od sebe. Druga lekcija je važnost fizičke aktivnosti – smanjuje depresiju i do 50%. Treća je da treba raditi ono što nam izaziva nelagodu, kako bismo smanjili anksioznost koja se iza tih događaja krije. Otkad (se trudim da) primenjujem ove savete, smirenija sam i posvećenija rešavanju onoga što život baci pred mene. Fascinantno je kako puno za nas može učiniti mali razgovor o otrovnim mislima.
Miljana Vidosavljević, autorka bloga Moji mali svetovi
“Sve što želiš je sa druge strane straha” (Jack Canfield)
U okruženju imam ljude koji se bore sa raznim oblicima ankioznosti. Uvek sam sebe smatrala srećnicom jer nemam takav izazov. Obožavam visinu, otvorene prostore, i gužvu. Introvertna sam, ali volim ljude. Međutim, dugo mi je trebalo da shvatim zašto je sve lako ako radim za nekog drugog, a kad sam ja u pitanju naiđem na zid. Onda shvatih. Nisu drugi ništa bitniji od mene. Nije čudno što stalno pravim nove planove i onda posle osmišljavanja svakog koraka, odustajem.
Ja imam strah od uspeha. Koliko god smešno zvučalo, strah je stvaran. Plašim se pažnje, kritike i neizbežne promene koja sledi. Ali na kraju sam prihvatila istinu. Jedina prepreka na putu sam zapravo JA. Znam da mogu da postignem i pružim više. Prihvatam svoj strah i uživam u svakom saznanju koje ova promena donosi.
Posveti se uspehu. Prihvati svoj strah i pretvori ga u gorivo. Ne postoje granice, sem onih koje sama sebi postaviš.
Dusha Abramović, autorka bloga Maštarium
Želim biti ja- ja
Godinama sam bila okovana tijelom nekoga koga nisam. Bio je to neko ko je preovladao mene i fizički i psihički. Fizički, prekobrojnim kilogramima. Psihički – nezadovoljstvom i depresijom. Nestala je ona vesela i razigrana djevojčica. No, prije dvije godine odlučih opet biti JA. Shvatila sam da jedino radom na sebi mogu promjeniti sve. Krenula sam od sitnica, otklonila 15kg masnog tkiva. “Izbacila” ljude iz života koji su me “gušili”. Odbacila ono što me je tištilo i činilo nesrećnom. A danas, danas se samo držim tog puta, jer 20 godina mi je trebalo da shvatim da je to jedini ispravan put.
Pažljivo biraj sa kim provodiš vrijeme
Znate ono kada vas neka osoba pozove na kafu, a vama ta osoba nije baš draga i ne leži vam, ali ipak odete na tu kafu radi reda? To je uzaludno potrošeno vrijeme. Recite toj osobi NE, jer vi možete to vrijeme da uložite u nešto što vas istinski čini srećnim. Možete da izađete sa nekim drugim ljudima koji vaš dan čine ljepšim i ispunjenijim. Možete pročitati knjigu koju dugo držite na polici i nikako da uhvatite vremena za nju. Ko zna koliko ćete još vremena imati za ono što volite. Ne dopustite sebi da loše provodite vrijeme i time svoj život činite lošijim. Rekla sam sebi da više neću izlaziti sa ljudima koji mi ne odgovaraju i neću se baviti onim što mi izaziva glavobolju. Umjesto toga ja ću svoje vrijeme provoditi sa nekim ko mi zaista odgovara, radiću ono što volim i što me ispunjava. Podržavam vas da i vi donesete istu odluku. Razmislite samo o tome koliko će vam dani biti ljepši, a samim tim i život. Život je stvarno nepredvidiv i u to sam se uvjerila mnogo puta i zbog toga je ovo mnogo važno. Zamislite da samo nedelju dana birate najbolje društvo za sebe, pa onda mjesec, pa onda godinu. Sigurna sam da biste bili zadovoljniji.
Anja Skrobonja, autorka bloga My sweet land
Divno ???? svašta mi se izdešavalo u protekloj godini, selidba, novi grad, novi ljudi, novi posao a sama sam po prirodi vrlo pasivna. Sve mi je to bilo jako teško ali sam izdržala. Uživala sam u ovim minijaturnim pričicama.
Ana, hvala ti na komentaru u ime svih autora. Drago mi je što su ti ovi tekstovi bili inspirativni, to i jeste bio naš cilj. 🙂
[…] lako, ali se ispostavilo da je ustvari vrlo zahtevno. Sve tekstove možeš pročitati ovde i […]