12 životnih lekcija iz 2017. godine

Ako bih morala da 2017. godinu sažmem u jednu rečenicu, ta rečenica bi bila “Ti to možeš”. Od odluke o otkazu, preko putovanja po Evropi i Srbiji, do radionice kreativnog pisanja na internetu, svi ključni momenti bili su ispunjeni snažnom željom da svoje snove pretvorim u stvarnost.

Da se razumemo, nisam ovu rečenicu stalno imala na umu. Prolazila sam i kroz loše periode, povremeno sumnjala u sebe i svoje ciljeve i pitala se ima li smisla ono što radim. Ali nisam odustala! Nije bilo lako, ali bilo je vredno.

Sačekala sam da godina prođe, da se stiša novogodišnja euforija i da mirne glave pogledam unazad i donesem zaključke. Svaki mesec bio je po nečemu poseban. Zato sam izdvojila one momente koji i vama mogu biti korisni, po jednu poruku za svaki mesec.

JANUAR : Oslobodi dete u sebi

Upoznati sebe u velikoj meri podrazumeva upoznati dete u sebi. Prisetiti se šta smo voleli da radimo kad smo bili mali, koje su nam bile omiljene igračke, koje bajke smo najviše voleli i sa kojim junacima smo se poistovećivali. Šta nas je tada mučilo? Kako smo doživljavali svet? U odgovorima na ova pitanja kriju se naši kreativni potencijali i neke karakteristike odnosa koji kao odrasle osobe imamo prema sebi i svetu.

Nije bilo lako naučiti ovu lekciju. U tome mi je mnogo pomogla psihoterapija kod Ivane Đorđević iz Psihološkog savetovališta Jerina. Ona me je nekoliko meseci vodila kroz procese koji su mi pomoglil da otkrijem svoje autentične želje i potrebe i da živim u skladu sa njima. U toku psihoterapije shvatila sam da biti kreativan znači pronalaziti inspiraciju tamo gde i deca, iščuđavati se malim i svakodnevnim stvarima i u njima uživati kao da ih vidimo prvi put.  

Upoznajte sebe, ali bez zadrške. Moguće je da budemo i odrasli i deca istovremeno. Bitno je da i jednom i drugom ostavimo prostora da delaju onda kada je potrebno na sebi svojstven način. Od dece možete mnogo naučiti. Igrajte se, ne shvatajte sve ozbiljno, eksperimentišite, prekršite pravila! Imajte na umu da je poenta da uživate dok se igrate! Oprostite sebi kada nešto ne znate ili ne umete. Ne zamerite onima koji nešto ne umeju. Komunicirajte zagrljajima, poljupcima, osmesima. Kada sebi ovo dopustite, svet će biti lepši, a vi zadovoljniji!

FEBRUAR: Sledi svoje snove

Onda kada sam sebe bolje upoznala, bila sam spremna za velike promene. Stavila sam po strani sve glasove koji su govorili da treba da imam redovnu platu, stabilan posao, godišnji odmor. Sve to sam imala, ali nisam bila srećna! Blog je bio moj hobi, ali želela više da mu se posvetim jer mi je pisanje oduvek pružalo najviše zadovoljstva. Došao je momenat kada nisam više pristajala na kompromise i nisam sebe zavaravala da je odlaganje način da se reše stvari.

Ubrzo je usledila odluka da napustim posao. O otkazu sam napisala tri teksta: Zašto sam dala otkaz, Šta sve možeš kada daš otkaz, Kako dati otkaz i preživeti. U njima ćete naći više detalja i korisnih saveta o ovoj odluci.

MART: Uživaj, opusti se i prepusti se!

Mart je mesec u kome sam zaista uživala, jer sam bila svesna da sam donela jednu od najvažnijih odluka u životu. Nije bilo pritisaka bilo koje vrste. Znala sam da počinjem novu etapu i uživala sam u toj činjenici. Sa osmehom sam dočekivala svaki dan praveći planove za budućnost. Oduvek mi je bilo teško da se opustim i prepustim jer sam od onih koji imaju potrebu za kontolom, stalnim radom i delanjem kako bi rezultati bili što pre vidljivi. Ail poenta je da postoji vreme u životu za opuštanje, za uživanje u odlukama i njihovom sprovođenju. Posvetila sam se sitnicama koje su me činile srećnom, proslavila treći rođendan bloga, držala časove jezika, družila se sa ljudima koji su mi nedostajali.

Možda vam se ovo čini jednostavnim, ali za mene zaista nije. Retki su dani, čak i sati kada ništa ne radim, kada se samo opuštam i ne mislim ni na šta. Sada znam da ne može sve uvek da se dešava, nego kada dođe pravi trenutak. Što smo strpljiviji, to više uživamo u procesima.

APRIL: Kreativnost traži izazove

April je bio vreme novih izazova. Imala sam potrebu da na blogu predstavim rodni Beograd i nekoliko meseci sam tragala za načinom da to i ostvarim. Konačno su se okolnosti složile kada sam upoznala Emili Samčević, studentkinju novinarstva, veoma talentovanu za fotografiju i stajling. U martu smo počele saradnju povodom rođendana bloga i sasvim spontano došle do priče o projektu o Beogradu. Odlučile smo da u putovanje počnemo od Vračara, našeg omiljenog dela grada.

U tom projektu ja sam bila pripovedač i putnica, a ona je beležila sve najvažnije momente putovanja, osmislila način oblačenja, dala predloge za mesta koja ćemo posetiti. Obišle smo znamenitosti, restorane i poslastičarnice koje smo smatrale reprezentativnim, stare zanatske radnje i ispričale mnogo istorijskih zanimljivosti, ličnih i porodičnih priča. Na kraju projekta najbolje fotografije bile su izložene u vračarskom restoranu Kabeza.

Ovaj projekat poslužio mi je da naučim kako kreativnost uvek traži nove načine ispoljavanja i kako je treba razvijati izvan svoje zone komfora. Moje sredstvo izražavanje oduvek su bile reči, ali sam želela da kroz fotografiju bolje predstavim svoj način putovanja. U tome mi je Emili mnogo pomogla. U 2018. nastavljam u tom smeru postavljajući sebi nove kreativne izazove.

MAJ: Ne putujemo zbog destinacije, već zbog pouke koja nas tamo čeka

U maju sam putovala u Belgiju. Obišla sam tri grada (Brisel, Briž i Antverpen) za pet dana i to je bilo prilično naporno. Još uvek vam nisam predstavila to putovanje, ali sada ću vam reći da sam tada još jednom potvrdila da nikad ne putujemo zbog destinacije, nego zbog pouke koja nas tamo čeka.

IMG_20170518_124903-PANO.jpg
ja u Briselu, maj 2017.

To putovanje prekinulo je jedno prijateljstvo, a drugo učvrstilo. Potvrdilo mi je da nije važno koliko često nekoga viđamo, da li se čujemo, čestitamo rođendane i praznike, da li razmenjujemo poruke. Važnije je šta je neko spreman da uradi za nas i zbog nas. Da li vrednuje ono što suštinski jesmo, ono nepromenivo u nama, što ne poznaje ni naciju, ni veroispovest, ni obrazovanje.

JUN: Nikad nećeš pogrešiti ako slušaš sebe

Letovanje u Španiji potvrdilo mi je da je Španija moja druga domovina. Mogla sam da biram gde ću ići, ali mi je unutrašnji glas govorio da bi dve godine bilo previše bez španskog i Španije. Vreme je bilo da posetim Barselonu, upoznam nove ljude i da se okupam u španskim morima.

Za izbor destinacija takođe je veoma važno pratiti osećaj. U 2017. imala sam poziv druga da odem u Jerusalim, ali ja se jednostavno nisam osećala spremnom za taj grad. To je tada bio preveliki zalogaj za mene. Verujem da nisam pogrešila jer putujem i pišem srcem.

JUL: Strahove prevazilaziš jedino kad im pogledaš u oči

Rafting na Tari u julu doneo mi preispitivanje strahova. Sećam se i sada koliko je Tara hladna i kako sam pretrnula bacivši pogled na provaliju sa brane na Pivi visoke 220m. Nekoliko dana nakon raftinga držalo me je pitanje: “Koliko toga propuštamo u životu zbog straha?” Mnogo bismo više uživali da manje strepimo, a više delamo. A strahove možemo oterati jedino ako im pogledamo u oči.

O tome sam pisala na instagramu, i planiram da napišem čitav tekst o tome kako nam putovanja mogu pomoći da prevazilazimo strahove. Mnogo vas mi je nakon ove objave pisalo da podeli svoja iskustva što mi je potvrdilo da je to važna tema i da zaslužuje da o njoj više govorimo.

AVGUST: Sve se, pre ili kasnije, isplati!

Kada radiš ono što voliš, onda ti nije bitno da to uvek donosi novac. Godinama sam volontirala na događajima gde sam mogla da govorim španski i usput mnogo učila, sticala kontakte i druge benefite. I ove godine sam volontirala na svetskom juniorskom prvenstvu za vaterpoliste kao ataše španske reprezentacije. O tome sam pisala u ovom tekstu. Bilo mi je zadovoljstvo da doprinesem sportskim i kulturnim manifestacijama i  ponovo bih volontirala! Sve se to isplatilo. Novac pre ili kasnije stigne, na neki način, preko poznanstava, preporuka… Radite zbog svog profesionalnog i ličnog napretka i budite stpljivi da uberete plodove tog rada.

SEPTEMBAR: Srbija je prelepa i tek treba da je otkriješ

Verujem da treba dobro upoznati svoju zemlju, svoj mentalitet, svoj narod. Zato se već sada radujem novim putovanjima po Srbiji. Kada sam otišla na Krčedinsku adu, strefilo me koliko je prirodnih bogatstava u Srbiji koja mogu postati velike turističke atrakcije. Ali treba im dati prostora u medijima, izgraditi infrastrukturu koja će to da podrži i ispričati neispričane lokalne priče.

OKTOBAR: Svaka prepreka je izazov

Oktobar nije bio sjajan mesec. Čini mi se da mi je tada najteže pala promena na fejbuku, kada je doseg objava smanjen na trećinu. Više nisam mogla spontano da dođem do ljudi koji prate moj blog. Ne samo da treba platiti za veću vidljivost, treba opravdati poverenje ljudi i dati im razlog da se vrate na stranicu. Do tada je sve išlo kao podmazano i bila sam više nego zadovoljna reakcijama na svoje objave, ali na promene više nisam mogla da utičem. Mogla sam samo da promenim moj odnos prema tome. Tada je ideja o radionici kreativnog pisanja na internetu dobila konkretne obrise. Imala sam prepreke na jednoj strani, ali i rešenje na drugoj. Usmerila sam se na nove projekte i novi način komunikacije sa ljudima koji cene moj rad.

Dakle, pre nego što zaustite da kukate, zapitajte se šta je do vas i šta možete da uradite da budete bolji. 

NOVEMBAR: Odluke postoje da bi se sprovodile u delo

Novembar mi je prošao u lutanjima bez ijednog putovanja. Dovodila sam u pitanje sve ono što sam postigla i što sam želela, i to me je koštalo konstantnog osećaja nelagode. Mnogo akcije, ali malo rezultata jer je svaku ideju pratilo pitanje “Šta ako…?” Shvatila sam da moram prvo da odredim prioritete i da pokrenem stvari koje sam dugo odlagala. Na prvom mestu vizuelni identitet bloga: izrada novog sajta i logoa. Proces traje i dalje i za kvalitetne rezultate potrebno je daleko više vremena nego što sam očekivala. Međutim, takozvani loši periodi takođe imaju svoju svrhu. Da nas podsete zašto smo uopšte želeli da izađemo iz njih! 

DECEMBAR: Srbija je puna talentovanih ljudi koji su spremni da rade, da se razvijaju i da svoje znanje podele sa drugima.

Decembar mi je doneo pregršt lepih stvari i podsetio me je da je vredelo sve ono što sam tokom cele godine radila. Početkom meseca putovanje u Prag sa Andrijanom, autorkom bloga Vesnik proleća, a zatim radionica Jovane Miljanović “Od hobija do posla“. Obe su veoma inspirativne devojke koje su uspele da od hobija naprave stabilan posao i da žive onako kako žele. Od njih sam mnogo naučila i pre nego što sam ih upoznala. One svojim primerom svedoče da je moguće i u Srbiji živeti od onoga što volite da radite. Ako mislite da je vredno, morate za to da se borite, da verujete i da vredno radite orijentisani ka ciljevima i merljivim rezultatima.

Na kraju decembra održala sam prvu radionica “Kreativno pisanje na internetu“. Iako se prva ideje o radionice pojavila u julu, leto nije bilo najbolje vreme da počnem. Polako mi se kristalisalo šta sve želim da prenesem na radionici, i u decembru sam se konačno odvažila na taj korak.

Put od odluke o otkazu na početku do radionice na kraju godine bio je turbulentan. Ali kada znate čemu stremite, šta su vam ciljevi, onda se načini za njihovu realizaiciju sami nameštaju. Znam da će 2018. doneti nove izazove, ali u tome i jeste kluč našeg rasta: ličnog, profesionalnog, duhovnog.

Šta je vama donela 2017. godina? Koje lekcije? Po čemu ćete je pamtiti?

Naslovna fotografja: Emili Samčević

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.