Kako da putuješ sa osobom koju ne poznaješ?

Prvo sam putovala sa porodicom. Kao i svako dete. Onda su došle ekskurzije kada su putovanja bila samo povod za provod i druženje. Niko nije razmišljao o destinaciji, nego s kim će biti u sobi. Kasnije sam sa drugaricama išla u pohod na grčku obalu i poneki evropski grad.

Onda sam otkrila samostalna putovanja. I koliko je dobro biti sam sebi saputnik, slušati svoje misli, pratiti svoje želje i potrebe! I dalje mislim da su samostalna putovanja savršena prilika za instrospekciju i za autentično upoznavanje neke destinacije, ali se rado odazovem još nekom putničkom izazovu.

Međutim, moje poslednje otkriće je putovanje sa osobom koju ne poznajem. Zapravo, bilo je nekih sličnih iskustava na blogerskim putovanjima, ali ovoga puta sam poželela da o tome pišem i da podelim sa vama svoje zaključke.

Moje poslednje putovanje u Prag bilo je sa Andrijanom Božić, autorkom bloga Vesnik proleća. Poznavale smo se preko instagrama i uzajamno pratile nekoliko meseci. Ona mi je pre nekoliko meseci predložila da negde odemo zajedno jer imamo sasvim drugačije putničke perspektive. Ona kaže za sebe da je turista, dok ja izbegam da pratim masu i trudim se da budem nazavisni putnik. (Prave svetske putnike opisala sam u ovom tekstu.) Zvučalo mi je zanimljivo, ail nisam imala konkretnu ideju gde i kada, ali Andrijana jeste.

https://www.instagram.com/p/BchM-LCAL09/?taken-by=snovi_u_koferima

Njena želja bio je Prag pod novogodišnjim ukrasima i našla je odličnu ponudu preko turističke agencije Travelland. Nisam oklevala! I mene je Prag privlačio, iako sam bila tamo na maturskoj ekskurziji, pre više od 12 godina. Uuuups! Zar ima toliko!? Dobro, to sad nije tema.

Odosmo nas dve u Prag. Tri noćenja, noćno putovanje autobusom u odlasku i povratku. Dovoljno vremena da se upoznamo i da bolje upoznamo Prag.

A kako smo se slagale? Kako je izgledalo naše (prvo) zajedničko putovanje? I šta sam zaključila?

Obe smo znale šta želimo i to smo jedna drugoj saopštile. Na primer, složile smo se da ne idemo na izlete koje organizuje agencija, da istražimo centar Praga koliko je to moguće za tri dana. Ja sam htela da posetim muzeje, a Andrijana je bila fleksibilna po tom pitanju. Ja sam tražila kuriozuitete, ona dobre uglove za svoje fotografije. I tako smo se dopunjavale. 

Dakle, bitno je da znate šta želite od putovanja. Da to kažete svom saputniku pre nego što krenete. Na primer,  koliko vam je kupovina važna? Da li ćete jesti brzu hranu ili u restoranima? Koliko novca planirate da potrošite? Imate li neke specifične navike u ishrani? Recimo, ako je jedna osoba vegan, a druga obožava meso, to nije idealna kombinacija jer će biti problema pri izboru restorana. Dakle, bitno je da razmenite svoja očekivanja! U skladu sa tim zaključićete koliko ćete moći da se prilagodite saputniku (saputnici). Da imate razumevanja za tuđe izbore, ukuse i navike, a da ipak ostanete dosledni sebi.

IMG_6659Postoji li još nešto što vam je važno da na putovanju ostvarite? Recimo, kada putujem u društvu, ja se na svakom putovanju obavezno osamim nekoliko sati dnevno. Potrebno mi je da provedem neko vreme sama sa sobom i to obično bude ujutru. Poželim da neki grad, neko mesto doživim kada ima manje ljudi na ulicama, da saberem svoje misli i doživljaje, i da se opustim na sebi svojstven način.

Sve navedeno važno je i kada putujete sa osobom koju poznajete. Ali zašto tada nastaju problemi? Nije isto kada se sa nekim družite i kada sa nekim putujete i provodite svaki dan zajedno. Tada dolaze do izražaja osobine i navike koje do tada niste poznavali. Mislite da se mnoge stvari podrazumevaju jer se “dobro poznajete” i da će vaš saputnik/saputnica razumeti šta očekujete čak i kada to ne kažete. Međutim, nikad se ništa ne podrazumeva. Ako propustite da važne stvari saopštite na vreme, možete biti bar na pola puta do konflikta. Još ako se negde usput izgubi razumevanje i asertivnost, onda se vratite da putovanja sa odlukom da je bolje da se „neko vreme ne viđate“.

Da se vratimo na moje zaključke o putovanju sa osobom koju ne poznajemo! Ono što je najspecifičnije kod ovih putovanja jeste što se upoznavanje destinacije i osobe sa kojom putujete dešava paralelno. Intenzivnije je nego kad biste putovali sami.

https://www.instagram.com/p/Bcxt6LGA9N_/?taken-by=snovi_u_koferima

Početak putovanja je uvek veoma uzbudljiv. Pričate, kao da se trudite da što više toga razmenite, da se bolje upoznate. To ima smisla jer svako na svoj način opipava kako će biti, kao da želi da otvori poklon pre vremena. Prva dva dana ispunjavaju intenzivni razgovori. A onda se dešava da vas destinacija sve više obuzima i da svakom potreban prostor i u fizičkom i u vremenskom smislu. Počinju da se razdvajaju potrebe. Sve manje razgovarate. Te promene u komunikaciji ne treba smatrati nepoželjnim. One su opravdane jer se na putovanju od dva-tri dana dešava mnogo toga i sve to treba svariti na način koji nikako ne ugrožava osobu koja putuje sa vama.

IMG-13955122e24ecc0ee83bac2f1c976280-VA šta je ono najbolje? Toliko novina na jednom mestu dovode do nezaboravnih anegdota. Zajedničko putovanje može biti početak divnog prijateljstva i može vam uneti promaju u život, ali onu promaju posle koje se osećate sveže, otvoreno i preporođeno.

Andrijana i ja smo sve ovo uspele. Zato što smo podjednako bile spremne za izazov.

Na putovanju u Prag još jednom sam se uverila da je svako putovanje lekcija. Bolje upoznate sebe, i to u ogledalu saputnika. Grad koji ste posetili postane na neki način vaš grad i pamtite ga upravo po jedinstvenoj kombijaciji vaših perspektiva.

Imate li vi neko slično iskustvo? Da li biste bili spremni na sličan izazov?

Foto: vesnik proleća i snovi u koferima 🙂

 

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi