Deliblatska peščara: najveća evropska pustinja u kojoj teče vino

Mnogo je prilika i načina da obiđete Srbiju, ali izgleda da imamo više izgovora. Lakše se odlučujemo za vikend putovanja po Evropi nego za izglete po Srbiji. Ovog septembra odlučila sam da iskoristim poslednje dane leta za izlet koji organizuje Srbija za mlade: Deliblatska peščara i obilazak lokalnih vinarija. Dugo nisam 

Kada, gde i kako?

Sam kraj septembra. Sveže jesenje jutro na beogradskoj železničkoj stanici. Okupljamo se kod plave lokomotive i grejemo na prvom jutarnjem suncu dok duva košava.  Parovi, veće družine, samostalni putnici. Atmosfera u autobusu me podseća na školske ekskurzije. Šušte kese sa grickalicama, sluša se muzika, ćaksamo. Upoznajem devojku iz Kambodže koja boravi u Beogradu nekoliko nedelja i odlučila je da upozna još neka mesta po Srbiji. Priznajem i sebi i njoj da ništa ne znam o njenoj zemlji. Ali eto, zajedno ćemo putovati po Srbiji.

Da li ste znali da je Deliblatska peščara je najveća evropska pustinja i da u toj pustinji rastu božuri?

Lekcija iz geografije kaže da Deliblatska peščara danas ima status specijalnog rezervata prirode. Nastala je od plavina banatskih reka i nanosa Dunava. Reljef uglavnom čine dine, a nadmorska visina je između 70 i 200m. Vegetacija je veoma specifična. Ovde raste preko 1000 biljnih vrsta: banatski božur, stepski božur, šerpet, bademić, samonikli četinari kao što je kleka, ima hrastovih šuma i belih lipa. Više od polovine površine Deliblatske peščare danas obrastaju sađene šume bagrema, crnog i belog bora.

Gde smo sve bili?

Prva stanica – vinarija Galot u Banatskim Karlovcima.

Prvi put sam probala vina sa peska, a posebno mi se svidelo što imaju veoma zanimljive nazive: Lavirint – kao simbol puta od vinograda do vina; Balerina – kao prefinjenost pokreta, Peščanik – kao podsetnik da je vinu potrebno vreme za sazrevanje… Zagrejali smo se sa degustacijom prvog vina, drugo nas je zbližilo, a pravo druženje počelo je sa trećim.

https://www.instagram.com/p/Balu4wsjzvu/?taken-by=snovi_u_koferima

Druga stanica: škola jahanja Kalipso

Tamo nas je dočekala Ivana Meklvejn, svojevremeno profesionalni jahač, a danas konjički trener. Iako radi u Beogradu kao član pregovaračkog tima MUP-a i glavni policijski inspektor u Odeljenju za suzbijanje prekograničnog kriminala, ona je svoj mir našla među životinjama, u oazi peščare gde provodi svaki slobodni trenutak.

Njena priča je jedna od onih zbog kojih mi iznova bude jasno zašto toliko volim da putujem i upoznajem druge načine života. Nikad nisam čula nikoga ko je sa toliko ljubavi govorio o konjima, o njihovom karakterui i njihovim potrebama. Posebno je ponosna na veoma retkog konja preponaša, potomka čuvenog Ramira Van Zena, iz belgijske rase zangerštajd. I baš tako, kada je taj konj, osnosno kobila, izašla pred nas, svi smo bili oduševljeni njenom lepotom i snagom.

Baš zbog priče ove izuzetne žene osmelila sam se da se popnem da jednog vranca i da prošetamo zajedno nekoliko krugova. Istovremeno sam ih se plašila i divila im se. Zato je blizina konja ostavila na mene najveći utisak na ovom izletu.

https://www.instagram.com/p/BaoN2UhDQi6/?taken-by=snovi_u_koferima

I što mi je još draže, Ivana oprema prostorije za goste gde će moći da se boravi nekoliko dana. Dobro došli su ljubitelji konja i svi oni koji žele bolje da ih upoznaju. Njeni omiljeni gosti su deca, jer dok su u njenoj školi zaborave na mobilne telefone i igrice, a zavole životinje i prirodu.

Treća stanica: Romantična zemlja

imanje gospođe koja je od njega napravila začarani svet i nazvala ga Romantičnom zemljom (Romantic land). Preradila je lutke, predmete iz kuće, koristila razne materijale da bi napravila romantične figure. Čudno, da ne kažem, uvrnuto. Ali podržavam kreativnost i verujem da ima toliko vrsta kreativnosti koliko ima i ljudi na ovoj planeti.

deliblatska peščara - romantična zemlja

Četvrta stanica: Vinarija Đorđe i njihovo veliko imanje

Poseta njihovoj destileriji i nova degustacija vina. Potpuno me oduševilo njihovo imanje jer je pošumljeno borovima i izgleda baš kao oaza u pustinji. Do njih se dolazi potpuno peskovitim putem i zaista kao da se krećete kroz neki čudan teren, da biste došli do debeloh čerinarskog hlada.

deliblatska peščara - vinarija đorđe

Peta stanica: Devojački bunar

Zelena zaravan koja me podseća na beogradski Košutnjak. U neposrednoj blizini je Alibunar. Postoji mnogo legendi koje se vežu za ime izletišta. Prepričava se da, kada je bunar izgrađen, devojke vodonoše su se skupljale oko njega i odnosile vodu vrednim i umornim radnicima na bezvodnom pesku pa je po njima bunar i dobio ime.

Ručali smo u restoranu, a Srbija za mlade je organizovala hajdučke igre. Ne znam da li su hajduci skakali u džakovima, ali izgleda da je čitavoj grupi bilo zanimljivo da se vrate u detinjistvo i da se igraju na toj livadi.

Sa prvim mrakom vratili smo se u Beograd. Bilo je lepo i uzbudljivo. Vino, konji, nove priče i nova poznanstva. Taman toliko da stane u jedan lep jesenji dan.

Da li ste vi bili u Deliblatskoj peščari? Imate li neku sličnu priču da mi ispričate?

Kad smo već kod vina, Sremski Karlovci imaju bermet koji morate probati, a neka od mojih omiljenih pravi Vinarija Komuna

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi