Maroko – zemlja malog princa, začina, ljubaznih ljudi i neprestanog sunca

Februar 2015. godine. Dolazim u Marakeš, Maroko, na aerodom Hamam. S obzirom da je tada u Banjaluci bilo nekih -10 stepeni, na sebi imam debelu jaknu, ispod tri majice, dvoje pari debelih čarapa, šal i kapu. Međutim, prva stvar koju primjećujem je toplo afričko sunce i miris egzotike, miris Maroka.

Šetajući do pasoške kontrole ugledam jednog malog dječaka koji se u papučama, onako kao za plažu obučen, igra sa svojim drugovima na obližnjem igralištu. Pogleda me onako znatiželjno, vjerovatno se pitajući šta će mi ta silna garderoba. Nakon pasoške kontrole, krećem polako ka gradu, ulazim u autobus, a unutra je jedan jako prijatan i nasmijan čikica, koji me na savršenom engleskom pita “Where are you from my friend?” – Iz Bosne, kažem mu -. A on sav oduševljen me pogleda I povišenim tonom kaže “Oooo Bosna Herceg, welcome to Marakech my friend”. Da to je Maroko.

marrakech
Dobro došli u zemlju malog princa, začina, berbera, kamila, ljubaznih ljudi, neprestanog sunca i jedinu zemlju na svijetu koja vam omogućava da u istom vidnom polju imate palme koje se njišu na pustinjskom pijesku i snježne vrhove planine Atlas. Dobro došli u crveni Marakeš.

Dolazim na glavnu autobusku stanicu gdje trebam da sačekam auto koji će nas odvesti do hotela. Inače, razlog mog boravka u Maroku bila je XI konferencija o marketingu na kojoj sam trebao da držim predavanje, na kojoj je bilo oko 150 ljudi iz oko 30 zemalja iz čitavog svijeta.

E sad, gledajući neka tri momka kako pristižu, nisam ni sanjao da će mi se za samo nekoliko minuta desiti jedna veoma simpatična situacija, koja savršeno opisuje različitost između naroda i religija u svijetu. Sjeli smo u auto, lagano se upoznali i zaputili prema hotelu u kojem ćemo biti smješteni narednih nekoliko dana. U taksiju smo bili Younes iz Tunisa, Carlos iz Ekvadora, Fuaz iz Bahreina, simpatični taksista Marokanac i ja. Pet zemalja i četiri različita kontinenta u jednom malom istrošenom taksiju; Evropa, Južna Amerika, Afrika i Azija. Vozeći se tako, u jednom trenutku naš vozač je krenuo da pretiče jedan auto, što se na kraju i nije ispostavilo kao baš pametna ideja. U moru auta i motora koji neprestano zuje ulicama Marakeša zaletili smo se i udarili u vozilo ispred nas.

01Ono što se desilo nakon toga ostaće mi u sjećanju čitav život. S obzirom na činjenicu da smo iz totalno različitih krajeva svijeta, reakcija svakoga od nas na identičnu situaciju bila je veoma zanimljiva. Carlos iz Ekvadora, s obzirom da dolazi iz veoma religiozne zemlje u strahu je skupio ruke i odmah počeo da se moli. Čuo sam samo da spominje Boga. Fuaz je bio totalno zaprepašten cijelom situacijom i samo je počeo da viče „terorists, terorists“. Sa druge strane, Younes koji živi u Tunisu bio je mrtav hladan jer je očito ovo doživio još nekada i uopšte se nije zabrinuo. A ja? Bio sam zbunjen, nisam znao kako da reagujem. Upravo sam imao prvi sudar u životu i to u Maroku. Nisam siguran kako sam reagovao iskreno.

Vozamo se tako Marakešom. Moj prvi dodir sa crvenom Afrikom. Stvari se ovdje čine tako nepredvidive. Ulice ovoga grada imaju neku čudnu logiku. Čas su užasno uske, čas nepotrebno široke. Marakeš mi se čini arhaičan, krivudav, blag, nježan, ali isto tako topal. Unosi mi neku dušu i mir. Mislim da će mi se dopasti ovdje.

Odakle početi sa opisivanjem egzotike Marakeša?

Glavna atrakacija ovoga grada je sigurno Djema el Fna, čuveni trg na kojem imate osjećaj kao da ste u nekom od filmova Indijane Džons.

10422385_10206523070861976_7992543992991076661_n

Dok šetate kroz ovu zemlju čuda, za ruke će vas cimati babe gatare zamotane koje tvrde da nepogrešivo proriču budućnost, skidaju uroke i prave zaštite od mračnih sila, neki likovi koji vam nude kojekakvo šareno kamenje, sušene guštere, žabe, zmijske košuljice, zečje šapice, neke rjetke trave i neke druge stvari za koje niste čuli, svirači sa kobrama, a nerijetko će vas cimati i obični prosijaci koji će tražiti da im udijelite koji dirham.

11034291_10206523062141758_1615223912121135578_n

Šoping u Maroku

Ovdje možete kupiti i voće, začine, hranu, kožu, pamuk, tepihe, kao i čuveni argan, biljku sličnoj maslini na koju su Marokanci jako ponosni. U slučaju da tezga na kojoj ste nema taj proizvod, ne brinite se jer će vam je stvoriti od nekud. Desilo nam se da smo u jednoj prodavnici tepiha pitali gdje se mogu kupiti fini suveniri od drveta. Čovjek je samo otišao iza jedne zavjese i nakon minute vratio se sa punim rukama raznih drvenih figurica u obliku kamile. Šta da vam kaže, to je Maroko. Zalutajte uskim uličicama, uživajte u šarenilu koje vas okružuje na svakom pogledu i doživite ovu zemlju na pravi način.

10989975_10206523055981604_2852969619893187942_n

Začini, unikatne ogrlice, ćilimi, papuče, lampe, kožni novčanici… sve je to Maroko.

11009222_10206523066341863_6651032214669079006_nNakon šopinga osvježite se cjeđenim sokom od marokanskih narandži koji košta svega 0.30 centi ili oko 4 dirhama, a vjerujte mi da će to biti najbolje narandže koje ćete ikada probati. Inače, zanimljivo je spomenuti da je jedan od naziva za novac u Maroku je wusakih d-dunya, što u prijevodu znači “prljavština svijeta”.
morocco_carpet_salesmanPojam „tržišna cijena“ ovdje ne postoji, niti postoje pravila. Istina je da je realna vrijednost proizvoda onolika koliko ste je u tom trenutku platili. E sad, koliko god se cijenkali, znajte da je donja granica do koje će vam trgovac spustiti cijenu ta da on zaradi dvostruko na prozivodu. Naoružajte se strpljenjem.

Inače, sve cijenu su i do 7-8 puta veće od stvarne cijene. Stvar je u tome što je većinu ljudi “blam” da traže prenisku cijenu jer se boje da će time uvrijediti trgovca i onda traže nešto između, da bi nakon dugog cjenkanja on na kraju pristao „samo za vas“ da vam spusti cijenu i dok vi mislite da ste dobro prošli on je zaradio 5-6 puta na vama ????

majorelle-marrakech-1024x680Možda jedna od najboljih stvari koje možete da nađete u Marakešu je poznati vrt Majorelle (Jardin Majorelle). Dobio je ime po francuskom slikaru Jacquese Majorellu koji je ovaj posjed kupio 1924. da bi ga kasnije kupio niko drugi do čuveni dizajner Yves Saint Larent. Yves je posebno bio oduševljen nevjerovatnom plavom bojom fasada na kuća, koje su ga kasnije inspirisale za mnoge njegove kreacije.
11041774_10206523068301912_4232211362204893801_nSa druge strane, Marakeš nije lagan grad. Zbunjuje i pun je izazova. Možda će vam nekada zasmetati svi ti vozači motora koji prosto voze kao da ljudi i nema, jer u Maroku je dobro poznato da čak i na pješačkom prelazu automobili imaju prednost. U Marakešu skoro svi voze motor – mladi, stari, muškarci, žene, pa i djeca. Inače, u ovom gradu imam jednog prijatelja koji se zove Džeko ????

Zanimljivo da nikada nije čuo za istoimenog igrača, s obzirom koliko je fudbal popularan u Maroku. Jedno veče se ponudio da me provede kroz grad, ali mi nije rekao da će to biti upravo na motoru. Sjeli smo na neki stari motorić, stavili kacige i krenuli. Mislim da sam tokom tih 15 minuta vožnje nekih 15 puta mislio da ćemo se sa nekim sudariti, ali kasnije mi je bilo jasno da je to tako svaki dan kod njih. Ali sa druge strane, to daje šarm ovom gradu. Uprkos prljavim ulicama, neplaniranoj arhitekturi, grad odiše šarmom.

galerie_marrakech_porte_0Ono što bih izdvojio u Maroku je vožnja vozom, koja izgleda kao da ste u knjizi Alisa u zemlji čuda, gdje je sve nekako naopako i drugačije. Pitate se zašto? Pokušaću nekako da objasnim.

Kod nas u Evropi, pa čak i u zemlji poput Bosne, autobusi i vozovi imaju svoj red vožnje i dužinu putovanja. Dužina putovanja zavisi od daljine mjesta. Cijena karte zavisi od daljine mjesta. Logično zar ne? U Maroku, stvari su nekako drugačije. Cijene za neke destinacije su totalno nesrazmjerne daljini tih mjesta, a putovanja koja naizgled izgledaju kao brzinska putovanja od 1-2 sata, na kraju se pretvore u avanturu u trajanju od i do 6 sati. Jednostavno, sve je nekako naopako i nikada ne znate šta da očekujete. Tako da, naoružajte se živcima i strpljenjem, jer nikada ne znate kakvo vas iznenađenje čeka.

U Maroku sam upoznao neke zaista fascinantne ljude iz mnogo zemalja i sa nekoliko kontinenata. Bio je tu moj cimer iz Bangladeša koji je inače postao doktor nauka sa 26 godina, Marokanac Ahmed koji je na plus 30 uvijek bio u debeloj jakni i nosio šal, kao i jedan profesor iz Italije koji liči na Tončija Huljića. ????

tonci-1024x768Ipak, možda najfascinantniji od njih bio je Pedro iz Porta iz Portugala. Kada sam ga pitao čime se bavi, počeo je da mi nabraja dosta stvari, od skupljanja i prodavanja starih novčića, vina, ali i posuđivanja glasova u portugalskim filmovima. Tako je jednom prilikom za potrebe sinhronizacije filma “Sedam” inače jednog od mojih omiljenih, sa Bred Pitom i Morganom Frimanom, trebao da posudi glas Bred Pitu, ali s obzirom da se osoba koja je trebala da posudi glas Morganu Frimanu razbolila, a morali su hitno to da snime kako bi film mogao da se pusti te sedmice premijerno na TV-u,  dao je glas Bredu Pitu i Morganu Frimanu u istom filmu ???? I onda ljudi kažu Portugal u krizi. Svašta čovjek vidi u Maroku.

11046634_10206523058061656_6819655264835380967_n
Ako bismo pričali o Marokancima, skroz su kul narod. Legli su mi na prvu iskreno. Vrlo su topao i otvoren narod, ali sad druge strane, boljih trgovaca nećete naći nigdje. Evo jedan primjer da potkrijepim ovo gore napisano.

Na jednom od štandova gdje se prodaju cijeđene narandže širom Djema el Fna, jedan simpatični stariji Marokanac, pozvao nas je da degustiramo neku mješavinu soka od narandže i grejpa. Besplatno kaže! Ok, probaćemo. Daje nam onda posebno grejp, posebno narandžu. U grejp je stavio nešto, super je okusa. Pita nas tako koja nam se više dopada, kažemo grejp. Kontamo, ista je cijena, jer ogromnim slovima na štandu piše samo 4 dirhama. Naručimo tako grejp, krenušmo da platimo kaže nam “10 svaki.”

Kako sad 10 svaki, pa zar nije 4 dirhama? Kroz osmijeh, pokaza rukom ka vrlo sitnom natpisu na kojem je pisalo da je grejp zaista 10 dirhama. Bilo je toliko neupadljivo i sitno da pored onih 4, niko nebi pogledao gore. Svi se nasmijašmo. Skontali smo da nas je navukao, ali svaka mu čast, uspio je prevariti petoricu odraslih ljudi u roku od par sekundi.

Ukoliko ste u Marakešu, posjetite i Menaru, maslinjak iz XIX, iza kojeg se nalazi čuveni planinski lanac Atlas.

IMG-El-Badi-Palace-98.jpg
Nemojte zaobići ni Kutubiu, minaret visok 77 metara i mjesto koje će te najčešće vidjeti na živopisnim razglednicama Marakeša. Inače, u Marakašu je opšte poznato da ni jedna zgrada ne smije da bude viša od Kutubie, koja predstavlja najsvetije mjesto u gradu.
11046312_10206523045741348_3625462847236329103_nSpomenuo sam kako je Maroko egzotičan i šaren u svakom pogledu, a kada probate njihovu tradicionalnu kuhinju vidjećete da je i ona isto tako posebna i drugačija. Mješavina berberske, maorske, arapske i islamske kuhinje, sa malo andaluzijskih mirisa stvorile su neke posebne okuse. Uzimajući u obzir da Maroko ima skoro 310 sunčanih dana godišnje i mnogo egzotičnog voća i povrća, očekuje vas jedna fenomenalna kuhinja. Nadaleko je čuven marokanski “Tažin”  nešto slično našem gulašu, koji se servira servirano u kupastim posudama od zemlje a nalik je na našu čorbu sa mesom, kao i super ukusni marokanski kolači sa cimetom, bademima, orasima koji se obično služe uz tradicionalni čaj od mente.

img_2032-1024x768Mene su najviše oduševile varijacije kus kusa, slatkim slani, začinjeni, kus kus se pravi na stotine načina i svaki put je savršen. Mada, moram priznati da mojoj mami ovo baš i nije bilo simpatično s obzirom da sam po povratku kući svaki dan tražio da jedemo kus kus. Ah, Maroko i njego kus kus bude toliko uspomena. Ukoliko se odlučite da probate neke od ovih tradicionalnih jela, moj savjet je da uvijek idete u mjesta gdje ima najviše Marokanaca, jer ko drugi bolje zna gdje je hrana dobra i povoljna.

8396f087988259d54d5bcd76a1d23a23U Maroku sam proveo sedam dana, ali da li sam ga upoznao, apsolutno ne. Probao sam toliko toga drugačije i autentičnog, ali da li mogu reći da znam kakva je marokanska hrana? Naravno da ne. Za ovih sedam dana, uspio sam da samo malo zagrebem sa površine ove zemlje i shvatim na koji način ona funkcioniše. Da bih upoznao Maroko i sve njegove čari, ne znam da li bi mi i dva života bila dovoljna, ali ću se ako ništa, zadovoljiti još jednim putovanjem u ovaj Afrički raj.

Za kraj, izdvojio bih par stvari koje su me fascinirale u Maroku i učinile ga zasigurno najinteresantnijim mjestom koje sam do sada posjetio.

1. Maroko ima najbolje narandže na svijetu

img_0184-1024x7682. U Maroku žive neke od najljepših žena svijeta
10383907_10152253714982073_4529390073080001627_n
3. Marokanci obožavaju svog kralja i izuzetno su ponosni na svoju naciju

11029487_10206523059141683_260610781506573910_n4. Marokanci ne vole svoju vladu

U nizu ispada koja je vladajuća elita imala u zadnjih nekoliko godina je 30 miliona dolara potrošenih za koncert Šakire 2011

Shakira Performs At POPB5. U Maroku, udovice nose bijelo 40 dana nakon smrti supruga da pokažu da su u žalosti
Young Moroccan woman in a white veil

6. Engleska riječ za duha “genie” potiče od arapske riječi djinn, označava vrstu duhovnog bića. Vjeruje se da ćete djinn-a najlakše pronaći na mjestu gdje ima mnogo vode.
aladin-1024x768
Nadamo se da ste uživali čitajući ovu priču i da smo vam bar malo uspjeli prenijeti ljepotu ovog nevjerovatnog grada. Maroko je zemlja sa mnogo kontrasta i razlika, ali i zemlja takve egzotike, koju jednostavno morate posjetiti.
img_0381-768x1024

Robert Dacešin je putnik, poliglota, teniser i teniski sudija, magistar ekonomije. To su neke osnovne stvari po kojima me ljudi obično prepoznaju. Mada, neki me znaju i kao blogera s obzirom na to da sam u martu 2015. pokrenuo sajt RIO priče sa putovanja koji je ove godine dobio nagradu za drugi najbolji blog u BiH. Drugi me poznaju po Travel mapping interaktivnoj igri za obilazak gradova ili po tekstu o 22 ideje kako unaprijediti turizam u Banjaluci koji je prvoga dana postao viralan i u roku od jedne sedmice imao preko 20.000 pregleda. Kroz RIO, koji je i moja prva ljubav, želim da kreiram jedno sretno mjesto na internetu, mjesto gdje svaka priča počinje putovanjem i gdje možete pronaći samo pozitivne i korisne sadržaje.

One Reply to “Maroko – zemlja malog princa, začina, ljubaznih ljudi i neprestanog sunca”

  1. Odlično napisano. Imam utisak kao da sam obišla mesta koja si opisao. Sve sam videla, od taksiste do kus kusa. Svaka čast!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.