Mojih 12 sati u Frankfurtu

Da li ste ikada proveli u jednom gradu 12 sati? Da li ste ikada bili na nekom putovanju sami, prepušteni svojoj kreativnosti i mašti? Ja jesam i iskustvo je prelepo. Ono što mi je nedostajalo je makar jedan prijatelj da zajedno podelimo impresije i biramo potpuno novo mesto za kafu.

Moja ljubav prema Frankfurtu traje već skoro dve decenije. Poklonila sam mu pet godina detinjstva. Uspomene su izbledele, ali često kažem kako je to bio prelep deo mog života. Verujem da nije bilo slučajno što mu se ponovo vraćam. Ono što kao dete pamtim u ovom gradu jesu njegovi prelepi veliki parkovi i moje omiljene Haribo bombone. Kada smo se ponovo sreli mojoj sreći nije bilo kraja. Nisam se osećala kao stranac, naprotiv.

Sat mi nije bio naklonjen jer sam znala da će vreme brzo proteći. Zato ga je trebalo pametno organizovati i korisno potrošiti. Vreme kreće sad!

Nemački grad na Majni udaljen je od srpske prestonice 1035 km vazdušnom linijom. Treba li da vam kažem da sam još pri sletanju bila euforična što sam samo jedan od 56 miliona putnika koji godišnje prodefiluje ovim, trećim po veličini evropskim aerodromom? Čak i da ste ovde prvi put ne možete da zalutate, jer je sve jasno obeleženo uglavnom na nemačkom i engleskom jeziku. Već pri sletanju primećuje se uređenost sistema i države i poštovanje građana prema gradu.

zeilNoć sam iskoristila samo da udahnem nešto drugačiji vazduh. Napravila sam krug oko glavnog šetališta Zeila, koji je nalik našoj Knez Mihajlovoj.  Prodavnice za svačiji džep su sa obe strane ulice, a u oba smera prolaze ljudi najrazlicitijih rasa i nacionalnosti: Kinezi, crnci, migranti, ljudi sa španskog govornog područja, ali ima i mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije. Frankfurt zovu i grad “balkanskih gasterbajtera”,  pa ne čudi što sam srpski čula na svakom koraku. To mi je bila najlepša dobrodošlica.  Grad obiluje pabovima, posebno irskim, a kako to biva na Zapadu, ljudi sede napolju, iako je temperatura poprilično niska, pokriveni ćebadima i ćaskaju.  Specijalitet koji sam morala da probam baš na trgu Romer, koji datira iz 14. veka, bio je vino sa ukusom šumskog voća. Pila sam više radi uklapanja u ambijent, nego kao ljubitelj vina. Ima nečeg posebnog u zimi, hladnoći i toplom napitku. Još ako ste u tuđini….

 slika-1

Ujutru sam poranila kako bi moj kofer sećanja bio što bogatiji. Blizu šetališta Zeila ugledala sam veliku katedralu svetog Bartolomeja. Ovo velelepno zdanje u 14. i 15 veku bilo je jedno od najpoznatijih građevina Nemačke, pošto se tu vršilo krunisanje nemačkih careva. Katedrala je otvorena za posetioce, ali se zbog niskih temperatura otvarala nešto kasnije, tako da ovoga puta nisam mogla da uđem.

katedrala-sv-bartolomejaMalo ispod katedrale izašla sam na Majnu. Svratila sam u Starbucks po moku za poneti i prošetala uz Majnu. Hladan vetar šibao mi je lice, ruke se poprilično smrzle, jer sam se trudila da što više momenata sačuvam na fotografiji. Ali tog dana zima nije bila jača. Disala sam duboko i trudila sam se da udahnem energiju multikulturanog grada. Posmatrala sam Franfurt sa reke. I on ima svoj most ljubavi, koga krase najrazličitiji katanci.

most-na-majni

Sa šetališta sam najbolje videla sve te nebodere koji su zaštitni znak ovog grada. Gde god da se okrenete vidite vrhove zgrada koji dotiču nebo. Najveći soliter je zgrada nemačke banke Commerzbank Tower  koja ima 259m, zatim tu je zgrda Messeturm od 257m. Možda baš zbog mnogobrojnih nebodera, ovaj, peti po veličini nemački grad, zovu evropski Menhetn. Na mojoj „MUST“ listi našao se Main Tower, zgrada koja ima 200m, tačnije 56 spratova. Ulaz je 6,50 eura i kontrola na ulazu vrlo rigorozna. Zgrada je otmenog eksterijra, sa velikim prozorima crne boje, koji reflektuju svoju eleganciju i mame turiste. U liftu sam čula nekoliko jezika i bilo mi je jasno da je ovo pravi izbor. Nažalost mene vreme nije poslužilo, bilo je sivo i kišovito, ali pogled je svakako impresivan. Volim visine i svaki grad je poseban kada ga gledate sa neba. Par spratova niže nalazi se ima kafić u kome možete da uzivate u fantastičnom pogledu.

main-tower-56-spratAli kao svaki bogati grad, Frankfurt je sačuvao svoju istoriju. Posebno značajno mesto jeste trg Romerberg, koji se tokom praznika pretvorio u prelepu božićnu pijacu, na kojoj se prodavala najraznovrsnija roba. Od pereca raznih ukusa, slatkiša, vina i piva, do kojekakvih figurica i uspomena iz Frankfurta. Karakteristike trga jesu kućice koje su istog oblika i veličine, u čijem se sedištu nalazi statua feniksa, koji je simbol grada. Grad  je posle II svetskog rata bio sravljen sa zemljom. Digao se kao feniks iz pepela i danas je moderan evropski grad, zlatni rudnik Evrope, jer je baš u ovom gradu sedište skoro svih svetskih banaka.

trg-romerberg

Takođe, njemu je poverena mesto čuvanja Evropske centralne banke, banka koja je glavna za regulisanje evra i njegove vrednosti za one zemlje EU kojima je to glava valuta. Koliko je to važno govori velika statua evra, koja privlači turiste.  Zbog toga i ne iznenađuje što je Frankfurt  najvažniji finansijski centar Nemačke.

slika-9

Ono što sam želela da vidim jeste kuća u kojoj je živeo i odrastao pesnik Gete, najznačaniji nemački književnik, ali je ispred kuće bilo nekoloiko školskih autobusa, pa sam odlučila da svoj naredni put obogatim ovim obilaskom. Otišla sam u Goethestrasse, ulicu u kojoj se nalazi spomenik podignut u čast nemačkog Šekspira. Koliko je to važna ulica svi najskuplji brendovi baš u toj ulici imaju svoje radnje: Louis Vuitton, Prada, Armani, Cartie, Versacci, Gucci.

trzni-centar-my-zeil

Preporučujem vam da obavezno probate njihove kobasice wurst. Možete birati cele ili na snite, prelive, dodatke, testo. Po ceni od  3-6 eura možete uživati u njihovom prepoznatljivom gastronomskom specijalitetu.

Frankfurt je i rodno mesto Ane Frank, ali sam stvari posvećene njoj ostavila za neki drugi put, kao i Prirodnjački muzej, ali i Zoološki vrt sa botaničkom baštom, koji su po mnogima najlešpši u Evropi. Volela bih da mi se ovaj divan grad opet desi negde na proleće, kako bi uživala u njihovim zelenim oazama, jer stanovnici ovog grada kažu da je više od polovine  površine grada pod parkovima.

Ako imate ikako priliku da dođete u ovaj grad koji se nalazi u nemačkoj oblasti Hesen, nemojte ga zaobići. Makar dođite da se uverite zašto spada u top 10 gradova po kvalitetu života. 12 sati je premalo za čitav utisak i ceo obilazak, ali opet možda sasvim dovoljno vreme da se neke stvari štikliraju, a za neke nove kuju planovi.

Nadam se da ste uživali!?

Hvala vam na čitanju!


Tamara Osmajlić je ćerka, sestra, supruga i majka. Najvažnija uloga joj je da trogodišnju ćerku i jednoipogodišnjeg sina nauči životu. U njenoj torbi uvek možete naći neko zanimljivo štivo. Sa putovanja donosti snežne kugle i nada se da će njen šareni kofer obići svet. U slobodno vreme uzme papir i olovku i pusti da je misle vode. Pogled na vodu joj rifrešuje misli, a sanja gledajuće u zvezde. Vodi se time da u životu ništa nije slučajno i da volja za životom ruši sve prepreke. Poručuje vam da sanjate i živite svoje snove.

0 Replies to “Mojih 12 sati u Frankfurtu”

  1. Sjajan tekst! Jedva čekam sledeći!
    P.S. Hoću i ja u Frankfurt!????

  2. Draga Sannja i Milena, drago mi je da vas se svidja! Hvala vam!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.