Bazel: metropola koja staje u džep

Kada sam kupila kartu za Bazel, nisam slutila da će me osvojiti nenametljivim šarmom, tihim ulicama i skrivenim kuriozitetima. Pre putovanja saznala sam samo nekoliko činjenica: da se nalazi na tromeđi Švajcarske, Nemačke i Francuske, da je treći po veličini u zemlji, posle Ženeve i Ciriha, i da je jedan od svetskih centara farmaceutske industrije.
Međutim, moja bazelska priča sa snovima u koferima počinje daleko od multinacionalnih kompanija i najsavremenijih visokih zgrada koje se mogu videti još iz aviona. Na aerodromu me dočekuju tople oči jedne drugarice iz Beograda i sve ono što sam čula o hladnoj Švajcarskoj pada u vodu. Odnosno u Rajnu, reku zahvaljujući kojoj je Bazel jedina švajcarska luka.

Stižem u petak, taman kada grad poprima svoje najmirnije lice, a meni donosi dvostruki susret: sa nepoznatim gradom i dragom osobom. Takve prilike su uvek obojene toplinom, rasterećene od očekivanja i bogate uspomenama. U Bazel radnim danima uplove radnici iz Nemačke, Francuske i svih delova Švajcarske, dok su vikendi mirni i namenjeni uživanju i izletima u okolnim planinama.

img_8835
Zeleni tramvaj na trgu Barfusserplatz u centru grada

Upoznavanje sa Bazelom započinjem ukrcavanjem u zeleni tramvaj, onaj isti koji krstari beogradskim šinama! Ali on ovde izgleda starinski elegantno i više je prazan nego pun. Na ulicama je toliko tiho da sve vreme strepim da će me prenuti neko iznenađenje. Ulica se prelazi gde vam drago, ali sirene se nikad ne čuju, samo zvonjava tramvaja. Ljudi lagano koračaju i tiho pričaju i čini mi se da se sve dešava u uravnoteženom ritmu, kao što i Rajna lagano teče.

  • Zar je uvek ovako?
  • O da! Uvek je tiho, nikad nema gužve.
  • Neobično mi je što ne čujem sirene.
  • Ulicu možeš da pređeš bilo  gde, niko ti neće svirnuti. Samo pazi na bicikliste. Oni ovde uvek imaju prednost.

Prolazimo kod takozvani Mali Bazel (Kleinbasel) gde su svoju mirnu luku našli pripadnici raznih nacija. Prepoznajem turske, španske, ruske, kineske restorane i pomešane mirise, a na prometnim ulicama se nižu šareni izlozi ateljea i trgovina. To je multikulturni deo grada gde nema stranog jezika.

-Dovoljno je da baciš pogled na spisak stanara na vratima bilo koje zgrade i obavezno ćeš naći neko  na –ić!

Već se osećam kao da bolje poznajem grad i osluškujem ljude ne bi li čula “naš jezik”.

Basel6.jpg
Pogled na Rajnu iz uzvišenja na kome se nalazi katedrala (GrossBasel)

Bicikle su izgleda omiljeno prevozno sredstvo svih uzrasta. Parkirane su i pored bogatih vila na obali reke. Osećam odsustvo beogradske napetosti i miris reke u vazduhu. Da se ne bismo uspavali u tramvaju dok prefinjeno klopara, preko najpoznatijeg mosta Mittlere Brücke prelazimo peške i ulazimo u stari deo grada (Gross Basel). Ovo je najstariji sačuvani most na Rajni, sagrađen je od kamena još u XII veku. Na strani Malog Bazela (Kleinbasel) na početku mosta nalazi se statua Helvetija, simbol Švajcarske, žena koja sedi i gleda u vodu, sa spakovanim koferom i spremljenim kompljem.

IMG_0117.jpg
Statua Helvetija na početku mosta Mittlere Brucke. Photo credit: Alexander Savin blog

U starom delu Bazela, veoma je teško razaznati šta je i koliko staro jer sve izgleda besprekorno novo. Glavna ulica vodi do glavnog trga Marktplatz i kantonske i gradske skupštine – Rathaus, najznačajnije bazelske građevine. Ovde već imam osećaj da sam daleko od kuće. Skupština ima purpurnu fasadu, napravljena je povodom ulaska Bazela u Konfederaciju švajcarskih kantona na samom početku XVI veka i može se ući celog dana potpuno besplatno. Na Marktplatzu se svakog dana postavlja pijaca, prodaju uglavnom hrana i cveće i oseća atmosfera malog grada.

Basel7.jpg
Skupština Razhaus na trgu Marktplatz

Svi turistički putokazi vode do katedrale Minster do koje se dolazi strmim uličicama. Iz svih uglova izleda prefinjeno okružena jesenjim bojama. Izgrađena je u romaničkom i gotskom stilu i zanimljiva je spolja isto koliko i iznutra. Kada se popnete na sam vrh zvonika dočeka vas ceo Bazel na dlanu. Katedralu okružuju kaldrmisani trg, park sa drvoredima i splet uličica u kojima su zgrade sagrađene pre više stotina godina. Da godine izgradnje nisu napisale na frontalnim zidovima, nikad ne bih pogodila iz kojih godina potiču.

basel9.jpg
Katedrala Minster i zgrada iz 1389.

I dalje blistaju sveže okrečene, bez ijedne pukotine. Jedna od njih je iz 1389. godine, i od tog trenutka mi postaje jasno koliko vekova deli Švajcarsku i Srbiju. Stari deo Bazela zapravo liči na Lego grad. Niska vrata i mali prozori viševekovnih kuća, svežina i sklad fasada, nemametljivo cveće i ponovo po neka bicikla parkirana ispred ulaza.

Basel11.jpg

Kao u svakom švajcarskom gradu u pešačkim ulicama Bazela izlozi sa skupocenim satovima i nakitom. Ali skrivene dragocenosti su daleko zanimljivije i osećam se privilegovano što otkrivam mural na kome blista lik Nikole Tesle među drugim velikanima nauke.

Basel8.jpg
Jedno sasvim neobično i sasvim obično mesto u Bazelu

Sledeći dan započinjem posetom Turističkoj organizaciji Ovde imam domaćine, ali nije zgoreg da proverim šta će mi tamo preporučiti.

– Mittlere Brücke?

– Prepešačila.

– Minster?

– Posetila.

– Rathaus?

-Videla, zavirila unutra, slikala.

-Onda morate posetiti neki od naših muzeja! Da li ste znali da Bazel ima preko 40 muzeja i da je to najbogatija umetnička ponuda u celoj Švajvarskoj?

– Ne, nisam. Odlično, koji mi muzej preporučujete?

– Teško je izdvojiti samo jedan, ali najbliži vam je Muzej igračaka, odmah preko puta nas, na trgu Barfüsserplatz.

-Zvuči zanimljivo, to je ona zgrada koja ima kišobrane na prozorima? Primetila sam kada sam dolazila.

– Tu su i Muzej lepih umetnosti, Muzej papira… Uostalom uzmite brošuru i pogledajte šta vas najviše zanima. A odakle ste?

-Iz Srbije.

Na licu lepe brinete primetila sam nešto nalik na izveštačen osmeh, verovatno nije očekivala da ljudi iz Srbije dolaze u turističke obilaske, ima ih mnogo više koji ovde žive.

Muzej igračaka je zaista jedna od najinteresantnijih zgrada u Bazelu. Ali kao i na skupim pijacama važi pravilo: Gledaj, ne diraj! Eksponati su stari i više od stotinu godina, a ima ih raznih: od majušnih plišanih igračaka do kofera, lutaka na navijanje. Pravi vremeplov kroz dečiju zabavu, ali su ove igračke toliko skupe i današnjoj deci bi verovatno bile nezanimljive. Vraća mi se privid nestvarnog sveta u kome se kupuju igračke stare preko stotinu godina za novac od koga može ceo mesec da se izdržava srpska porodica. Ali to nije kraj iznenađenjima.

https://www.instagram.com/p/9o2h97MmJ5/?taken-by=snovi_u_koferima

Sledeći na mojoj mapi je Muzej papira.  Nalazi se na obali Rajne u kvartu San Alban gde se hartija i dalje pravi pomoću vodenice na mašini iz 1964. godine. U suvenirnici miriše na svežu hartiju, boje papira imaju sasvim drugačije nijanse od onih fabričkih i toliko je maštovitih svezaka da nikako ne mogu da se odlučim koju da ponesem kako bih u njoj započela putopis. Naravno, pripremam krupne novce jer se u Bazelu (i u Švajcarskoj) ništa ne može kupiti za sitninu.

Treći dan posete saznajem da je Bazel grad fontana. Mnoge gotovo da nisam primetila, ali su veoma raznolike, od statua anđela, kraljeva koji se plaze do krilatih zmajeva. Ali ubedljivo su najpoznatije fontane Žana Tingelija, bazelskog umetnika koji je prepoznatljiv po skulpturama sastavljenim od industrijskog otpada. U njegovom muzeju na samoj obali Rajne na samom ulazu dočekaju vas viseće skulpture – mehanička čudovišta u neprestanom pokretu koje zastrašuju i istovremeno postavljaju zagonetku.

img_8864
Fontana Tingeli

Da ovo ne bude kraj kuriozitetima, pored zgrade pozorišta otkrivam katedralu Elisabethenkirche. Ovo bi bila katedrala kao i mnoge druge – gotička arhitektura, vitraži i prigušena svetlost, da se u njoj nalazi kafić. Možda je ipak na samom vrhu bazelske zagonetke kafić koji je nekada bio krematorijum!

IMG_8838.JPG
Fontana u Starom Bazelu

Sasvim obično nedeljeno popodne u Bazelu i sunčan oktobarski dan. Grad je mirniji nego obično. Koristim priliku da posetim zoo vrt koji se nalazi na periferiji grada. Na velikoj površini vrta nalazi se i mala farma i kućica izgrađena u lokalnom švajcarskom stilu kakav se danas retko može naći u gradu. Široke ulice, mnogo rastinja i prostora za životinje i jezerce gde boje jeseni dobijaju svoje najlepše nijanse.

basel12.jpgRastanak sa Bazelom nije nimalo lak jer osećam kako sam na njegovim ulicama ostavila tragove drugarstva i prvog upoznavanja sa Švajcarskom. Pitam se kako je u ovako mali grad moglo da stane toliko raznolikih sadržaja?

Znala sam i da je u Bazelu rođen Rožer Federer, ali nisam da je na univerzitetu predavao Fridrih Niče. Nisam znala da je – BaselWorld – najveći izložbeni prostor u kome se svake godine održava sajam luksuzne robe: satova i nakita. Da Bazel ima Karneval koji se održava još od XIV veka, kada se za tri dana u februaru mirne ulice pretvore u vatromet boja i muzike. Da ima skoro 40 muzeja i zoološki vrt… Toliko toga je stalo u ovu malu metropolu da bih je najradije ponela u džepu.

Da su Srbi jedna od najvećih nacionalnih manjina u Švajcarskoj govori to što se o nama pričaju vicevi. Ovaj sam čula od naših ljudi.

Sta je jedan Srbin na Mesecu?
Problem manje za Zemlju.
Šta su dva Srbina na Mesecu?
Problem za Mesec.


Veliko hvala mojim domaćinima Milici i Urošu <3

Više fotografija sa ovog putovanja možete videti na mom Instagram profilu

Putopis is svih većih gradova Švajcarske Bajka sa ukusom čokolade

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi