Vrnjačka banja: stari domaćini i novi ukusi

Dugo mi je nedostajao jedan hedonistički vikend. Gradski ritam života, gužve i stresni dani uzeli su svoj danak tako da sam jedva čekala priliku da se odmorim i opustim. Baš kada sam pomislila da mi Beograd neće dati nigde da odputujem ukazala mi se prilika da provedem vikend u Vrnjačkoj banji nakon tačno godinu dana. Ali da bi ovo putovanje bilo jedinstveno, opredelila sam se za sasvim drugačiju posetu od prošlogodišnje. Ovom prilikom želela sam da napravim spoj savremenog i tradicionalnog. A kako sam to postigla? Čitajte post do kraja! 🙂

DSC_0227-111.jpg
Na Mostu ljubavi. Photo Credit: markodvetackev

Odlučila sam da po prvi put boravim u spa centru. I kao po običaju, počela sam da istražujem krenuvši od samog naziva SPA koji se odomaćio i u našem jeziku. Sanus per aquam na latinskom znači zdravlje u vodi pa samim tim i sve ono što SPA centri nude omogućava da telo i dušu obnovite vodom. Odlično, dovoljno veliki izazov za ovo putovanje! Izbor je pao na Solaris resort – apartmanski kompleks koji mi je izgledao primamljivo baš zbog savremenog pristupa tradicionalnom: lepog enterijera i negovanja zdravog načina života i očuvanja domaćinskog pristupa gostima.

banja1.jpg
foto levo: Photo credit lovealexz

Kad sam tamo stigla, mogla sam da se uverim u široku ponudu načina da se telo opusti i osveži: tu su slana pećina, parno kupatilo, finska sauna, ruska banja, đakuzi, tepidarijum (topla soba) i mali bazen. Dugačak niz, a čini mi se premalo vremena da sve isprobam. Konačno sam se razuverila zašto su mnogi narodi i kulture posvećivali pažnju različitim načinima kupanja. Spoljašnji bazeni su mali, ali odlični za relaksaciju i izležavanje u ambijentu koji podseća na more. A ko voli baldahine, ovde će sigurno uživati. Ja nisam veliki ljubitelj, ali je ova panorama bila i više nego primamljiva za slikanje.

https://www.instagram.com/p/BKc_gaDgxf3/?taken-by=snovi_u_koferima

Kad sam već iskusila čari najsavremenije banje, poželela sam da saznam kako je banja izgledala ranije i kako se ovde razvijao banjski turizam. Na prvom mestu bila mi je poseta “Zavičajnom muzeju”, nekada letnjikovcu generala Jovana Belimarkovića (1867 – 1906), namesnika u vladi kralja Aleksandra Obrenovića. Podignut je na padini iznad Toplog izvora i očarava elegantnom arhitekturom u severno-italijanskom stilu. Vraća nas u vreme procvata banje krajem XIX i početkom XX veka, ali od tog sjaja malo je ostalo. Vila je godinama zapuštena i vapi za detaljnom rekonstrukcijom, ali je ipak vredi posetiti jer je danas muzej u kome se nalazi stalna postavka o praistoriji Vrnjaca, istoriji samog banjskog života i namesnikova spomen-soba. Ovde sam zapazila  plakat sa statistikom posetilaca iz 1935. godine, i iznenadila se da je Vrnjačka banja bila ispred Bleda i Dubrovnika i srpskih banja sa oko 28 hiljada posetilaca!

banja3

Od Zavičajnog muzeja spuštam se do banjskih parkova i promenade koji postoje više od jednog veka. Ne smete propustiti cvetni plato ispred Termomineralnog kupatila jer je simbol banje još iz davnih dana. Pamtim da se našao na jednoj razglednici koju smo dobili kad sam bila dete. Sledeći u nizu divnih kutaka je Japanski vrt izgrađen 2011. godine gde osećam jedinstveni ambijent koji čine veštačko jezerce, kaskadni vodopad, drveni most, popločane uske staze, drvena kućica, predivna noćna svetla i zanimljiv dizajn svetiljki.

IMG_0096.jpg

Sledeći dan bio je idealan za izlet van banje. Na tragu izvrsnih vina koja sam probala u Solarisu otišla sam u selo Bučje na desnoj strani Zapadne Morave. Ovde porodica Milosavljević još od 1880. godine neguje vinograde i proizvodi vina, a danas organizuje i turističke ture na svom imanju i degustaciju. To nisam smela da propustim! Sami vinogradi nalaze se na predivnom proplanku sa koga puca pogled na okolna brda i planine sve do Jastrepca kada je nebo bistro kao belo tamjanika.

banja8.jpg
Photo Credit slika levo: lovealexz, desno: Spomenka Avramov

Posebno mi je bila interesantna priča domaćina Milomira koji je skoro trideset godina proveo u švajcarskom kantonu Bern radeći u proizvodnji vina. Zašto se vratio, neizbežno je pitanje. “Dođe trenutak kada znaš nešto što ranije nisi znao. Pogledaš u nebo i dobiješ odgovor. Nisam više mogao da živim kao mašina”. Dok nam sipa vino u trpezariji za prijem i govori sa sjajem u očima, mi posetioci gledamo ispred sebe u staklene čase sa izvrsnim crvenim vinom barrique merlot. U vinu je istina, ali je u vinogradu početak priče.

DSC_0433-111.jpg
Photo credit: markodvetackev

Još jedna šetnja promenadom za kraj ove posete potrebna mi je da zaokružim ovu vrnjačku priču o modernom i tradicionalnom. Neizbežno je slikanje sa vrapcem Gočkom sa šajkačom i opancima, jer je danas jedan od najpoznatijih Vrnjčana, a bio je maskota “Igara bez granica” održanih 1990. godine. I ovoga puta ne zaobilazim Most ljubavi jer i on ima svoju priču, ali iz vremena Prvog svetskog rata kada su se rastali vrnjačka učiteljica Nada i oficir Relja. Vojnik se nije vratio zbog nove ljubavi koju je našao u Grčkoj, ali je Nadina tuga toliko bila poznata Vrnčanima da su devojke želele da svoju ljubav katancima “vežu” kako bi što duže trajala.

banja5Za kraj posete banji otkrivam još malo slatkog hedonizma u Solarisu. Kolačima ne mogu i ne želim da odolim tako da se sa banjom rastajem sa osmehom na licu. Verujem da će već sledeće godina biti razloga da se ponovo sretnemo i napravimo neki novi kolaž. Ili kolač.

Ako želiš da putuješ sa mnom i na naredne destinacije, ostavi svoju imejl adresu. U mojim koferima ima dovoljno mesta za sve. 🙂

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi