Uzbudljiva godina u ritmovima, bojama i mirisima Afrike

Ana Asanović je praktična putnica na duge staze, hedonista i avanturista. Na njenom blogu Utisci sa putovanja ćete pronaći putopise sa najrazličitijih destinacija i vrlo korisne savete. Ona predano istražuje, ali i uživa u svemu što joj putovanja pružaju. Kaže da joj “putovanja mi hrane dušu, dodatno aktiviraju radoznali um, bude jake emocije pri susretu sa novim i nepoznatim, vraćaju osmeh na lice i čine me bogatom, ispunjenom i srećnom osobom”.

Svaka od nas je u gostovanje na blogu ponela svoj kofer sa spakovanom 2015.-om. U prethodnoj godini Ana je ostvarila svoj san! Bila je u Africi, i to ništa manje nego na safariju u Keniji. O tome i o drugim avanturama Ana piše u ovom tekstu. Uživajte!


Neka putovanja vam obeleže godinu, a neka ceo život. Dođe taj neki trenutak kada se san ostvaruje. Trenutak kada krenete na putovanje o kojem ste sanjali i maštali, ali niste bili sigurni da će se ikada dogoditi.

Jedan od mojih snova ostvario se u leto prošle godine (2015). Znala sam da ću nekako nekad otići na safari u Keniju. Kada, kako i s kim, to nisam ni mogla da pretpostavim. A onda se kockice slože. Leptirići u stomaku govore mi „Idi, ne čekaj više“. A taj glas bi svi trebalo da poslušamo, bez obzira na to koliko se plašimo nepoznatog. Upravo se u nepoznatom krije avantura.

Safari2
Prizor sa safarija u Keniji

U planiranju i štednji za putovanje u Afriku, na turu Kenija -Tanzanija-Zanzibar protekla je cela prva polovina godine. Uz učestvovanje na konferenciji Nova Energija, na kojoj sam prvi put kolegama blogerima i drugim Internet preduzetnicima uspešno predstavila svoj blog, radila sam na novim tekstovima i sadržajima na blogu, kao i na pisanju tekstova za kolege blogere i časopise.

Vreme do avgusta je proletelo.

Danima pred polazak radim na pripremama. Kako uopšte neko da se pripremi za Afriku? U tome mi pomaže i „Bantustan“ – putopis trojice naših momaka koji su sami obilazili Afriku i detaljno opisali svoje doživljaje sa lokalnim stanovništvom. Dok sam čitala, divila sam se njihovoj hrabrosti i potajno nadala da ću imati makar jedan mali delić njihovog iskustva.

Masaiselo
Ana sa pripadnicima plemena Masai

Ništa vas ne može dobro pripremiti za Afriku, a to ćete saznati tek kada odete tamo. Ljudi se osmehuju. Ja se osmehnem, svi mi uzvrate osmeh. Kada se poslednji tako nešto dogodilo kod kuće? Kada mi se poslednji put neko spontano, onako u prolazu osmehnuo u Beogradu? Ne sećam se. Poredim nas malo sa njima i razmišljam kako, u odnosu na njih, pokazujemo mnogo manje životne radosti i energije.

Kako su ovde ljudi tako siromašni, a tako nasmejani, sve vreme se pitam? Deca koja mi sama prilaze, pevaju, pričaju. Dok ovde učimo decu da ne prilaze nepoznatima, tamo nam spontano prilaze i gledaju radoznalo. Široki osmesi na svakom koraku jer smo nepoznati i samim tim zanimljivi. Ne postoji, ili makar ja nisam osetila, ta pretpostavka loše namere stranaca, koja postoji u zapadnim zemljama. Nadam se da će to uspeti da zadrže.

Deca iz Najrobija
Ana se decom iz Najrobija

Poseta Najrobiju, zatim safari u Masai Mari, odlazak u podnožje Kilimandžara, a zatim i na Zanzibar, ostrvo sa rajskim plažama usred Indijskog okeana, učinili su da dve nedelje u Africi prođe za čas. A ja bih još! Htela bih da još koračam zemljom boje cigle. Da prašina leti svuda oko mene dok belim kombijem jurimo na safari. Da uživam u bujnoj vegetaciji, da odmaram na plaži i da se divim lepoti i šarenilu haljina koje nose Afrikanke. Da mi mašu nepoznati ljudi, da se smejem sa decom i da pevamo zajedno.

U Afriku se ne ide, u Afriku se vraća, rekoše momci iz gore navedene knjige i to se oseća. Danima nakon povratka, još uvek sam bila tamo. Probudim se ujutru i mislim kako sam i dalje tamo. Trebalo mi je par dana da shvatim da sam sada kući. Afrička energija ne pušta preko noći.

Afrika_deca

Druga polovina godine protekla je u kraćim putovanjima: u septembru u moderni Štutgart, pravi raj za ljubitelje automobila zbog fabrika i muzeja Mercedesa i Poršea, dok je pozna jesen protekla u posetama spa centrima, što je idealan način da se predahne i odmori od stresne svakodnevnice . U našoj zemlji obišla sam spa ponudu u Vrnjačkoj Banji, dok sam u Mađarskoj uživala u jednom malom ušuškanom hotelu.

Ovu uzbudljivu godinu sam završila u Atini sa prijateljima, veselo očekujući ulazak u novu godinu i neke nove avanture. Nisam imala detaljan plan svih aktivnosti na putu, ali sam imala ljude. Par odabranih lokalaca koje sam našla preko sajta Couchsurfing, učinili su da Atinu doživimo i kroz oči njenih stanovnika. Sigurno ću se tamo vratiti, jer je Atina grad sa dušom i velikim srcem.

Atina

Ušli smo u novu godinu.

Šta li će ova godina doneti? Kakve ljude, kakve utiske sa putovanja? Da li će jedni zameniti druge ili će se svi slagati jedan pored drugog, kreirajući mini mapu sveta u našim glavama? Vremenom,  te mape sveta prestaju da budu nazivi država, već postaju imena ljudi koje smo upoznali, hrane koje smo probali, obojene pejzažima kroz koje smo prošli i mirisima koji su nam ulepšavali večeri. To su naši najdublji utisci sa putovanja.

A upravo na taj način, ceo svet živi u nama.

Autor teksta i fotografija: Ana Asanović

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi