Vodim vas na još jedno putovanje u Madrid!
„U Madridu niko ne ide u krevet dok ne ubije noć“, rekao je Ernest Hemingvej, jedan od najvećih zaljubljenika u špansku prestonicu. Pitate se zašto? Gotovo svaki od centralnih kvartova Madrida prepoznatljiv je po specifičnoj zabavi i mestima za izlazak. Ne kaže se bez razloga da noć u Madridu traje duže nego u drugim gradovima. Bilo da želite da večerate, zamezite tapase ili proćaskate sa društvom uz pivo, đuskate ili slušate kvalitetnu svirku, lako ćete naći pravo mesto. U ovom tekstu predstavljam vam čuvena madridska mesta. Na listi su se našli najrazličitji lokali, a redosled nije slučajan. Počnimo od onih gde se možete doručkovati do onog gde možete osvanuti.
Mallorquina: (Calle Mayor 2) Najstarija pekara-kafeterija-poslastičarnica u gradu. Na istom mestu nalazi se još od 1894. godine, okrenuta trgu Puerta del Sol, na samom početku ulice Major (Calle Mayor). U prizemlju ćete naručiti kafu ili čekati u redu za slano ili slatko pecivo, a ukoliko želite da sednete uslužiće vas na spratu. Ovde madridske bake vole da popiju kafu, porodice da odmore od šetnje, a deca da kupe slatkiše. Između ostalog, Maljorkina je prepoznatljiva i po tome što se ispred nje godinama prodaju listići za loto.
100 Montaditos je lanac restorana brze hrane. Pravi španski brend. Montaditosi su sendvičići koje prave na stotinu načina, od najrazličitijih sastojaka. Ovi restorani su specifični po načinu naručivanja: zapišete svoju porudžbinu na listu blokčića koji se nalaze na svakom stolu, predate je, platite i sačekate da vas prozovu. Upravo je ovo povod za zbijanje šala pa ćete čuti i kada nekoga prozivaju sa “Tišina, molim vas”, “Aplauz, molim vas”… Ali ovde tišine nema nikad, ali je atmosfera dostojna aplauza.
El Tigre (Calle Hortaleza) – tipični madridski tapas-bar u kvartu Ćueka (Chueca). Piće se služi za šankom, a uz njega besplatno dobijaju tapasi: kroketi, krompirići, pržene kobasice, lignje… Ovde ćete zateći i lokalce i turiste svake večeri, ali pravi razlog nisu niske cene nego autentični madridski ambijent. Nemojte da se iznenadite kada vidite da se papirići bacaju na pod! To je sasim normalno u većini sličnih barova u kvartovima La Latina i Uertas.
Nemojte da vas zavara naziv. Muzej šunke ili Museo del jamón liči na izložbeni prostor za mesne đakonije, ali je mnogo više od toga. U svakom od ovih lokala obešene su komadine šunke kao u najbolje opremljenoj mesari, pored su šankovi za kojima se služe piće i tapasi, a nejveći deo predstavlja sam restoran. Ima ih na više lokacija, ali zbog preporučujem vam onaj u ulici Major.
Džez Kafe Central, (Plaza del Ángel 10) jedno od kultnih madridskih barova. Skoro u epicentru još jedne zone dobrog provoda, ulice Uertas (calle Huertas), a nalazi se na Trgu Anđela (Plaza del Ángel). Postoji već preko trideset godina, a na njegovom podijumu nastupale su najveće svetske džez zvezde pa se našao na listi 100 najboljih mesta za slušanje džeza na svetu.
Kao i u svakom gradu, pijace su mesta na kojima možete prepoznate mnogo lokalnih specifičnosti. Pored neizostavnog bulvjaka El Rastra koji radi samo nedeljom na ulicama kvarta La Latina, i Pijace svetog Migela, nedavno je u kvartu Ćueka otvorena Pijaca Svetog Antona Mercado de San Anton (Calle Augusto Figueroa 24) U prizemlju je supermarket, na prvom spratu najmodernije tezge sa sirevima, šunkama i morskim plodovima, na drugom kafići, a na poslednjem otvoren je bar sa pogledom na ceo kvart. Kao što vidite, u Madridu reč pijaca dobija malo drugačije značenje.
U srcu kvarta Malasanja nalazi se Mlečni put ili Via lactea (Calle de Velarde 18) Jedno od najpopularnijih barova osamdesetih, a danas jedno od najpoznatijih hipsterskih mesta. Enterijer je ostao isti još od otvaranja: posteri, svetla u raznim bojama, sto za bilijar i separei oko njega, dok je na spratu prostanije i udobije za đuskanje. Pedro Almodovar je ovde počeo svirao na svojim bendom pre nego što se okrenuo režiji, kao i svi španski rok bendovi osamdesetih. Muzički repertoar je iz 60ih, 70ih i 80ih… Naručite pivo za barom i onda sedite u neki od ćoškova, cupkajte u ritmu muzike (jer ovde nema onog pravog igranja) ili igrajte bilijar.
Samo ako budete strpljivi da sačekate bar pola sata u redu pred ulazom petkom i subotom uputite se u Wurlitzer (Tres cruces 12) još jedan od legendarnih rok barova. Za korak alternativniji od “Mlečnog puta”, bar gde nema sedenja, osim za šankom, mada ćete delovati čudno kada oko 3 posle ponoći atmosfera dostigne vrhunac jer se u takozvani Wurli ide sa veeeelikom željom za đuskanjem.
Teatro Capital, (Calle de Atocha 125) diskoteka na sedam spratova. Pravo mesto za Erazmus žurke i đuskanje do zore uz najpopulatnije ritmove. Na svakom spratu sluša se druga vrsta muzike, a u jednoj prostoriji imate i karaoke. Ulaz je uvek oko 15 eura i ako uđete pre ponoći imaćete i jedno piće (na španskom kopa), što znači da možete uzeti flašicu soka i neko alkoholno piće: votku, džin, viski…
Lijepa mjesta i divna hrana..prosto mami :))
A tek kada se zadesite tamo… Teško je odoleti madridskim (letjim) noćima i ovakvim šarenolikim mestima… 😉 Hvala na komentaru, Slavo! 🙂
Oživela sam pomalo svoja sećanja na Barselonu, tj. dobila sam malo tog vajba. Sjajan, sažet vodič!
Drago mi je ako sam uspela da prenesem tu špansku atmosferu ulice. Hvala na poseti i komentaru! 🙂
[…] vina. Posle tog putovanja nastala su dva nova teksta o španskoj prestonici: Sa Madridom na ti i 9 madridskih lokala za pamćenje. Tako sam dopunila čitavu seriju tekstova o gradu za koji verujem da očara svakoga i ne razočara […]
super