Španci sa bojama u koferima

Oni u koferima uvek nose mnogo boja, a na putovanjima ostvaruju svoje i tuđe snove bojeći zidove kuća, stambenih zgrada i javnih prostora. Momci iz Boa Mišture – madridskog strit art kolektiva već godinama crtaju grafite širom sveta, a za njih su putovanja, posao i zadovoljstvo sinonimi. U Beograd su došli da bi učestovali u Mikser festivalu i dali novi izgled Španskoj kući upisavši na njene zidove poslovicu „Lepa reč gvozdena vrata otvara“.

Upoznala sam ih ubrzo po dolasksa momcima iz Boa Mišture u Savamaliu u Beograd i odmah prepoznala njihovu putničku energiju i radoznalost. Sva četvorica veoma simpatični i raspoloženi za komunikaciju pa nije čudo što su nezvanično bili zvezde Mikser festivala prema medijskoj pažnji koju su privukli još od prvog dana. Svaki razgovor sa njima neminovno počinje ili završava temom putovanja jer su im snovi u koferima od trenutka kada su odlučili da život posvete oslikavanju zidova. Ipak, sve je počelo još kada su kao klinci u slobodno vreme zajedno crtali grafite u kraju. Postepeno su u toku studija radili veće i značajnije projekte i sve češće pakovali boje kako bi van svog grada i van Španije ulepšali još neki prostor.

Kako izgledaju njihovi snovi u koferima pričaju mi Havijer Serano (Pahg) i Pablo Puron (Purone), dok Pablo Ferejro (Arkoh) i Huan Haume (Derko) dovršavaju oslikavanje Španske kuće.

I dalje su pod utiskom putovanja u meksički grad Santjago de Keretaro gde su početkom godine započeli najveći projekat u karijeri. U Koloniji Las Amerikas do sada su oslikali tridesetak privatnih kuća, a do kraja godine bi trebalo da oslikaju oko hiljadu i tako obnove celo naselje. Ono što je za njih najlepše kod ovakvih projekata je to što dele svakodnevni život sa lokalnim stanovništvom koje im pomaže da zidove što pre i što bolje budu obojeni.  1468538_712994692059214_1001941149_nSlično je bilo i u Panami u martu 2013. gde su na fasadi jedne stambene zgrade napisali „Somos luz“ („Mi smo svetlost“). U okviru jednog internacionalnog projekta obojili su 50 stanova i dali novi život kvartu El Ćoriljo. Živeli su sa običnim ljudima u kraju gde svaki dan ima nasilja, pucnjave i ubistava. Ali njihov projekat za stanovnike El Ćorilja bio je znak da ima nade da se tamo vrate mir i sigurnost. Pablo ističe da su i tamo upoznali divne ljude i vratili se još dva puta da ih posete iako je svaki odlazak predstavljao novi rizik.

885241_593920523966632_400808496_o

Upoznali su vrlo dobro i brazilske favele dok su radili na sličnom projektu „Luz nas vielas“ („Svetlost u uličicama“) u Sao Paolu u januaru 2012. U uskim ulicama na zidovima kuća ispisivali su reči sa kojima se stanovnici mogu identifikovati: lepota, ponos, ljubav, postojanost, slatkoća… 318098_445448882147131_1308188044_nHavijer se pridseća kako je snažan utisak na njih ostavilo to što se ljudi pozdravljaju sudaranjem pesnica i rečju “beleza” (lepota) i da su na osnovu toga odlučili da to bude jedna od ključnih reči na zidovima. I tamo su živeli u kućici jedne lokalne porodice i upoznali njihov svakodnevni život. Ovo iskustvo će između ostalog pamtiti po druženju sa decom koja su im svakog dana pomagala u oslikavanju.

U Alžiru su boravili u starom kvartu prestonice kako bi joj vratili delić starog sjaja. Belom bojom su na zidovima kuća i ograda ispisali stihove arapske poezije i poruke kao što su „Prigrli svaki trenutak“. Živeli su u radikalnom delu grada gde retko ko zalazi u kući starijeg para sa kojim nisu mogli da se sporazumeju, ali su im oni svaki dan spremali hranu i poklanjali osmeh.

na putovanju po Južnoj Africi

Međutim, putovanje u Južnu Afriku 2011. ih je obeležilo u ličnom i profesionalnom smislu, između ostalog zato što je bilo prvo veliko i daleko putovanje. U predgrađima Kejp Tauna ostavilii su više murala inspirisanih Afrikom i promenama u afričkom društvu i kao i dečji biciklistički klub.

I tu su na njih najveći utisak ostavili energija ljudi, a posebno dece. Rastanak sa njima bio je jedan od najtežih: „U našim srcima su deca iz Vudstoka. Sa njima smo se igrali i lovili skakavce, učeći da je prava sreća nije u aparatima poslednje generacije koji nas zaglupljuju i udaljuju“. I dalje ne mogu da zaborave zalazak sunca na Planini Tejbl, plivanje sa pingvinima, putovanja kamionetima i uživanje u novim sazvežđima.

mural u Kejp Taunu

I pored toliko putovanja i dalje obožavaju svoj rodni Madrid. Za Havijera Madrid je sve: „neverovatan grad, prilično autentičan, a istovremeno kosmopolitski, ima toliko toga za svakoga i za svačiji ukus“, dok Pablo kaže da „svakako ima lepših gradova od Madrida, ali ono što je u njemu najvažnije je ono što se dešava na ulicama”. “Po tome je sličan Beogradu“, dodaje.

CEBADA_12

U Madridu su uradili nekoliko projekata od kojih je najznačajniji oslikavanje stare pijace u centralnom kvartu La Latina. Obojili su šest kupola u jarke boje, na fasadi napisali „Llena la vida de color“ („Oboji život“) i time uspeli da podmlade legendarno madridsko mesto koji je već bilo na izdisaju.

Na jednom centralnom trgu ostavili su poruku „Aceptando el mundo comienzas a cambiarlo“ („Prihvatanjem sveta počinješ da ga menjaš“), na pločnicima madriskog sajma iscrtali su geometrijski tepih, i napravili još nekoliko dela ulične umetnosti na koje Madriđani mogu biti ponosni.

485510_619324214759596_2039803815_n

BEOGRAD JE SEKSI!

 Pre nego što su stigli, o Beogradu su znali vrlo malo iz priča prijatelja, ali su već nakon prve dve noći u našoj prestonici naučili šta znače: rakija, živeli i mamurluk. Slažu se da je mesto na koje definitivno žele da se vrate. Zbog ljudi , energije i atmosfere u Savamali, doživljaj Beograda porede sa onim što su iskusili u Južnoj Africi. Sva četvorica oduševljeno tvrde da je jedno od najinteresantnijih mesta na kojima su bili: Španska kuća. Lepa reč gvozdena vrata otvara„Veoma autentično, sa autentičnim ljudima, koji su kul baš zato što jesu takvi. Mnogi kažu da liči na Berlin pre 15 godina, a mi osećamo da je Beograd sada i ovde, i da je Savamala savršena tačka u kojoj je kanalisana sva kreativna energija. A ako bi morali da ga opišu u pet reči, rekli bi da je “stvaran, autentičan, progresivan, dinamičan”. I na kraju uz osmeh dodaju: “seksi!”.

Kako kažu, putovanja su im omogućila da dožive nezaboravna iskustva, da rastu i menjaju se zahvaljujući ljudima koje upoznaju. Međutim, ono što bi mogla biti mana ovog posla za Havijera je to što nikad ne znaju gde su i što su veoma često daleko od porodica i doma. Ali Pablo dodaje da uvek pronađu ljude koji čine njihov privremeni dom i učine da im boravak u svakom gradu bude prijatan.

Jedna od misli sa kojima napuštaju svako mesto i poruka koju šalju svojim radom širom sveta je da svi, baš svi, delimo isto sunce i iste korene.

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi