Španac na putu oko sveta pešice

Ignasio sa svojom opremom

LEER EN ESPAÑOL

Sa Ignasijom Deanom, Špancem koji je krenuo na put oko sveta pešice, srela sam se u junu 2013. godine kako bih ga intervjuisala za časopis Refleho i prevodila intervju za Politiku. Činilo mi se neverovatnim da imam sagovornika koji želi da prepešači planetu! Bio je pun entizijazma, smiren i usredsređen na svoj životni san. Dospeo je u Beograd nakon 74 dana pešačenja i ko zna koliko miliona koraka. Kada sam saznala za njegovu ideju pitala sam se: kako, zašto, čemu sav taj fizički napor, izlaganja opasnostima i rizicima? Ignasio sa svojom opremomNakon intervjua imala sam utisak da je istinski avanturista koji podjednako voli planetu, ljude i putovanja, a prateći njegov blog EARTH WIDE WALK i istoimenu stranicu na fejsbuku to se i potvdilo. Prenosim vam razgovor sa njim, koji je objavljen u 16. broju Refleha, u septembru 2013, kao i na portalu časopisa. Ignasio je trenutno u Australiji, na planini Isa među kengurima, zmijama i aboridžinima. Do sada je prepešačio više od 15000 kilometara i prošao kroz 18 zemalja i napreduje brže nego što mi je rekao da planira.

Evo šta on vuče umesto kofera i kako ostvaruje svoj najveći san putujući!


       Španac krenuo na put oko sveta pešice

Tridesetogodišnji Španac, Ignasio Dean Moulia krenuo je na put oko sveta pešice! Namerava da u narednih pet godina „prošeta“ kroz 40 zemalja i tako ostvari svoj životni san i pošalje poruku o potrebi za očuvanja prirode. Društvo hispanista mu je poželeo dobrodošlicu u Beograd i predstavilo neke aspekte naše kulture.

Ignasio Dean Moulia (Ignacio Dean Mouliá) iz Malage otisnuo se na put oko sveta pešice! Ovaj tridesetogodišnjak dečačkog lika i avanturističkog duha krenuo je 21. marta sa centralnog madridskog trga Puerta de sol. Namerava da u narednih pet godina „prošeta“ kroz 40 zemalja, a do sada je prepešačio Španiju, Francusku, Italiju, Sloveniju i Hrvatsku.

Dnevno prelazi četrdesetak kilometara vukući kolica u koja je smestio sve svoje potrepštine: vreću za spavanje, opremu za kamping, set za popravljanje kolica, tablet, foto-aparat, telefon, garderobu, kao i hranu i vodu. Spava u svom šatoru, ili u domovima ljudi koje usput upozna, dok mu na nekim etapama društvo prave prijatelji ili oni koji dele isti entuzijazam za avanture i ljubav prema prirodi. U Beogradu je neplanirano dobio prenoćište jer mu je svoj dom ponudio jedan srpski domaćin koga je sreo u Jajincima, te je kod njega ostavio svoju putnu opremu da bi prošetao kroz našu prestonicu.

Društvo hispanista poželelo mu je dobrodošlicu u jednoj od glavnih beogradskih ulica, Bulevaru kralja Aleksandra. Po prvi put je u Srbiji i Beogradu i potpuno je oduševljen ljudima i predelima na koje je naišao: „U jednoj reči, Srbija je divna! Od granice sa Hrvatskom putujem dva dana, ali zapravo sam u Srbiji već četiri dana jer mi ne date da nastavim (smeh). Toliko ste gostoprimljivi i ljubazni! Dok sam prolazio kroz sela, poseban utisak ostavilo mi je to što ovde ima mnogo porodičnih gazdinstva. Ovde može da ne bude posla, ali svi imaju svoju zemlju, imaju životinje i opremu za obradu zemlje i neće ostati gladni. Od srpske hrane probao sam pasulj, pljeskavicu, svugde su me služili rakijom, a posebno mi se svideo plazma šejk. U Španiji se zna vrlo malo o Srbiji, i to uvek u kontekstu stare Jugoslavije, tako da sam vrlo prijatno iznenađen i srećan što sam ovde“.

Altek Digital Camera

Na ideju za ovakvo putovanje došao je pre oko godinu dana, ali je čekao pravo vreme za realizaciju. Kaže da je to njegov lični san i način da pošalje poruku ljubavi, poštovanja i brige prema prirodi, „da jednim zrnom peska doprinese da svet bude bolje mesto“. „Pokušavam da prenesem svima da nema granica i da umesto što kritikujemo, možemo da uradimo nešto za bolju stvarnost. Ovim projektom želim i da ispričam priču koja bi mogla da motiviše ljude da se pokrenu, da se bore za svoje snove jer je čudo što smo na ovome svetu“.

Kada su pripreme u pitanju, Ignasio objašnjava da se celog života bavi sportom, tako da je fizički dobro spremljen: „Išao sam na više kraćih ruta po planinama, gde sam kampovao, naučio da trpim ujede komaraca, da izdržim nekoliko dana skoro bez hrane, a trčao sam i polumaraton. Ali u svakom slučaju, glava je najvažnija. Svestan sam da je Evropa najlakši deo putovanja u svakom pogledu, i tek me čekaju Afrika, Azija, Amerika… Tri ključne stvari su hrana, odmor i higijena. Hranu kupujem u lokalnim prodavnicama, a najviše se hranim voćem jer je bogato vlaknima i hidrira. Jedem pirinač, testenine, suvo voće, ali ne jedem povrće i ribu“.

Svaki dan na njegovom putovanju je nova avantura, ali postoje i dani koje nikad neće zaboraviti: „Posebno mi je bio težak jedan dan u u okolini Đenove kada mi se tri puta probušila ista guma na kolicima, ostao sam bez hrane i bez baterije na mobilnom i povrh svega, pao je takav pljusak da sam potpuno pokisao. U Srbiji je bilo toliko vruće da sam morao da pešačim u toku noći, a da spavam danju. Jedne noći na putu se se zaustavila jedna kola, vozač je hteo da me poveze, ali mi se obratio na srpskom, pa nisam mogao da mu objasnim da želim da pešačim. Ubrzo se vratio sa jednim dečkom koji je znao engleski pa nam je bio prevodilac. Ispostavilo se da je to bio jedan političar, predsednik opštine Pećinci. Odveo me kući, dao mi je da jedem, poslužio me rakijom, pozvao medije…“

Ignasio na izlazu iz Srrbije, na granici sa Bugarskom

Priseća se još nekih dramatičnih situacija: „Oluja me više puta zadesila na putu, bilo je munja i gromova dok sam spavao na otvorenom u Španiji, Francuskoj i Italiji, u Sloveniji sam u šumama čuo riku medveda u blizini… Na pitanje kako se oseća u takvim okolnostima, Ignasio tvrdi da se ne plaši, ali da mora stalno da bude oprezan i dodaje: „Znam da za nedelju dana mogu da doživim mnogo nevolja, ali da ću sledećeg dana da se istuširam, jedem i onda sam kao nov. Ne dešava mi se da pomislim da odustanem, ali se prisećam kako je lepo kad si u kući i gledaš film pod pokrivačem“.

Iako je uživao u Beogradu i već stekao prijatelje, kaže da ne može dugo da se zadržava ni na jednom mestu jer bi „u tom slučaju njegovo putovanje trajalo ceo život“. „Teško je bilo stići, ali još teže otići“, dodaje na rastanku. Nastavio je ka Nišu gde ga čekaju prijatelji iz Španije kako bi ga pratili na putu do Sofije.

Ignasijevo putovanje možete pratiti na njegovom blogu Earth Wide Walk-Vuelta al mundo al pie kao i na društvenim mrežama. Pored fotografija koje objavljuje kada mu se ukaže prilika, Ignasio piše i dnevnik putovanja, pesme i zapažanja o predelima kroz koje prolazi. Neki delovi se mogu čitati na blogu, a neke intimnije čuva za knjigu koju namerava da objavi po završetku putovanja. „Želim da sa jedne strane budu crno-bela objašnjenja moje rute, tehnički deo putovanja, a da sa druge strane budu slike u boji, kao spoljašnji i unutrašnji svet, jer je ovo i moje unutrašnje putovanje“.

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi