Tišina i osamljivanje

tišina i osamljivanje

Dugo mi je trebalo da zavolim tišinu i osamljivanje.

Još duže da poverujem da je najpre potrebno naučiti kako živeti sam sa sobom, a onda početi život sa drugim. Bežala sam od usamljenosti, ali ona mi je uvek bila za petama. Plašila sam se samoće, ne sluteći da će me ona naučiti da volim sebe i da počnem da cenim vreme provedeno sa sobom.

Kažu da usamljenost nema veze sa nedostatkom ljudi u našem okruženju, nego da je to izbegavanje kontakta sa onim što osećamo. Mislimo da nam nedostaje neko drugi, a zapravo nedostajemo samima sebi.

Činilo mi se da je samoća rezervisana za introverte, i da ja, kao ubeđeni ekstrovert, moram stalno da budem u nekom pokretu, kontaktu, protoku informacija. Ispostavilo se da moja potreba za stalnim dešavanjem, nije zbog toga što sam ekstrovert, već zato što nisam bila spremna da čujem svoj unutrašnji glas.

U to vreme bilo mi je strašno da sednem sama u kafić na kafu, da prošetam sama, da odem sama u bioskop. Kako da budem sama kad je društvo i prisustvo drugih ljudi potvrda moje vrednosti? Iz tog uverenja dolazio je najveći izazov. Zavoleti i prihvatiti sebe.

Od potrebe za bukom do uživanja u tišini nije kratko rastojanje. Iz zujanja dvadesetih, došla sam u smiraj tridesetih kada čujem unutrašnji glas mnogo jasnije, učim da ga razumemo i da živim sa njim bez straha.

Prvo veliko samostalno putovanje desilo mi se onda kada sam zaista mogla da zavolim sebe toliko da sebi postanem najbolje društvo. Sada, kada sam počela da živim sama, mislim da su momenti tišine i razgovor sa samim sobom na kraju dana, zapravo nagrada!

Koliko stvari radimo, samo da ne bismo ostali sami sa sobom i svojim mislima! Toliko nepotrebnih informacija dnevno dolazi do nas, da su momenti tišine sve skuplji. Radimo po tri stvari istovremeno, pišemo poruke, ručamo, prelistavamo novine. Uspavljujemo se i razbuđujemo uz telefone. Gledamo u ekrane, očekujemo notifikacije… Zavaravamo sebe da smo produktivniji. Koliko bi nam značilo da samo petnaest minuta dnevno sve isključimo i budemo u tišini!

Nije lako doći do svoje tišine, prihvatiti sebe u njoj, kada se ništa ne dešava, kada nema poziva, poruka, notifikacija, kada nema lajkova, ni komentara.

Tada smo istiniti. A istina nam je najpotrebnija.

Ovaj tekst prvobitno je bio objavljen na mom instagram profilu.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.