Holandija

Nedavno sam prvi put bila u Holandiji. Posetila sam tri grada: Utreht, Roterdam i Tilburg.

Još jedno poslovno putovanje sa gustim rasporedom aktivnosti i mnogo kretanja, ali ipak sam imala u privilegiju da upoznam holandsku provinciju.

Nisam imala velika očekivanja, niti mi je srce drndalo pred pakovanje kofera. Nisam napravila mnogo fotografija, uglavnom zbog kišovitog i vetrovitog (ne)vremena, i nisam se vratila sa naletom adrenalina. Ja sam ipak za toplije krajeve. Bolje funkcionišem na trideset nego na deset stepeni. Divim se raskošu temperamenta, umetnosti i dešavanjima na ulici više nego tehnologiji i životnom standardu.

Ali, putovanje u Holandiju pomoglo mi je sa utvrdim neke svoje putničke običaje koji se ponavljaju bez obzira na destinaciju!

Šta to obavezno (ne) radim na svakom putovanju?

  • Prvog jutra u nepoznatom mestu izlazim u šetnju. Da se razbudim, protegnem noge, analiziram ulice i prolaznike.
  • Ne ulazim u međunarodne kafeterije i lance brze hrane. Ne jedem kinesku niti bilo koju nacionalnu kuhinju osim lokalne.
  • Šetam po parkovima. Posmatram kako ljudi tu provode slobodno vreme.
  • Ulazim u bar jednu knjižaru. U jesen i u zimu ugrejem se mirisom sveže štampanih knjiga.
  • Ulazim u bar jednu crkvu.
  • Namerno započinjem razgovor bar sa jednom osobom. Možda sa konobarima, osobljem hotela, prodavnica ili prolaznicima, bitno je da ne deluje kao turista.
  • Pre ću pitati ljude nego guglati. Još uvek se navikavam da koristim aplikacije za one stvari koje mogu saznati kroz razgovor sa nekim.

Šta sam to zaključila?

Evropa počinje tamo gde se ne koristi gotovina ni za gradski prevoz,

gde se plaća wc na automatu,

gde stari ljudi voze biciklu iz hobija, a ne iz nemaštine,

gde veštački nokti nisu u modi,

gde se poštuje zabranjeno pušenje na fakultetima, u restoranima i barovima,

gde se smireno čeka u redu za kasu, ulazak u autobus ili voz,

gde žene voze biciklu u haljinama i suknjama,

gde se niko ne bije oko računa za pivo, već svako plaća svoje,

gde se ne pita ni za familiju ni za zdravlje,

gde nema onog “snašao se”.


A na brdovitom Balkanu i dalje važe balkanska pravila.

Još neke priče sa ovog putovanja možete videti na mom instagram profilu.

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi