Moji omiljeni citati o putovanjima

citati o putovanjima

Od kako se putuje, o putovanjima se govori i piše, a danas više nego ikada. Neki citati o putovanjima se toliko često pojavljuju da mi se čini da se njihovo značenje izlizalo. Sigurno ste čuli za neke od ovih:

Svet je knjiga, a oni koji ne putuju čitaju samo jednu stranicu.

Putovanje je jedina stvar koju kupiš a učini te bogatijim.

Sakupljaj uspomene, ne stvari.

Od svih priča u svim knjigama sveta, najbolje su nađene među stranicama pasoša.

Iako se slažem sa ovim citatima i sa tim da je suština putovanja u iskustvu, ja sam godinama skupljala, podvlačila, prepisivala čitave čitave odlomke iz knjiga na temu putovanja. Svaki mi je podjednako značajan, a za svaki sam pomislila kako je, od reči do reči, sve onako kako bih ja predstavila.

Za sada ih je ukupno pet, ali će se ova lista nastaviti. U ovom postu ih prenosim u celini kako bih sačuvala kontekst, a tu su i izvori kako biste mogli da ih pronađete ili prepoznate u delu koje ste već čitali.

Stevan Hristić, esej Čemu putovati?

Pa zašto onda ipak putujemo, zašto je putovanje jedna od magičnih reči pri čijem nas pomenu još uvek obuzima laka i prijatna jeza iščekivanja?
Putujemo pre svega zato, što nam se na putovanju čini da nešto radimo dok, u stvari, ne radimo ništa. Sve radi za nas. Sedimo u vozu, u autobusu, u kolima ili na brodu, svet promiče pored nas, a mi postajemo čvrsta tačka oko koje se sve okreće. Kada dođemo negde, u stanju smo da danima hodamo, ali hodanje nije nikakav rad, ono se odvija bez našeg vidljivijeg učešća, a mi smo usredsređeni na ono pored čega hodamo; svet opet promiče pored nas, a mi kao da se ne krećemo – ulice, kuće, ruševine, crkve, idu nam u susret, prolaze pored nas, i zaboravljamo da smo mi ti koji se krećemo, dok sve ostalo stoji na svome mestu.
To je zato što hodanje – treba još jednom ponoviti – nije nikakav rad; Aristotel je predavao hodajući, Niče nije verovao u misao koja nije rođena u hodu, ali to samo znači kako hodanje sluči nečem drugom, i nema svoju svrhu u sebi samome, pa ga – dakle – jedva primećujemo kao neku naročito delatnost.
Na kraju, vraćamo se u hotel umorni, ali to nije telesni umor od obavljenog posla, to je umor od viđenog, umor od poplave slika koje su se nagomilale u nama i koje treba po svaku cenu zadržati u pamćenju, pamćenju na koje mi isto tako teško možemo da utičemo.
I tako, kad se sve sabere, nismo radili ništa, a čini nam se da smo uradili mnogo.

Dragan Velikić, odlomak iz romana Islednik

Godinama sam se zanosio da napišem roman o hotelima. Želeo sam da rekonstruišem putanju svojih boravaka u tim zabranima izmeštenosti u kojima ne ponavljamo svakodnevne radnje vođeni starim navikama. Nema bliskih lica, poznatih stvari i predmeta. Iskorak u nepoznato, gde se u svakom času može dogoditi poznanstvo koje će nam otvoriti vrata nekog sasvim drugačijeg života. Hotel je mesto iščekivanja i nadahnuća, život u duplom dnu fantazija. Za neko vreme obitave se u međuvremenu. Nisu slučajno vlasnici duplih života u romanima oni koji mnogo putuju – trgovački putnici. Privremenost je njihovo stalno mesto boravka.

Sanja Domazet, predgovor zbirke putopisa Gradovi

Odakle tolika potreba kod ljudi za putovanjima? Izgovor da se putuje da bi se čovek odmorio, naravno, ne stoji. Svi znamo da putovanja zamaraju. Ipak, kao ptice u jesen, i čovek poželi da zajedno sa njima ode negde za suncem, tim prastarim i tajnim čovekovim nadahnućem, što svojom svetlošću obećava strast i ljubav, a poništava smrt. Takođe, čovek veoma čezne i za putovanjem u nebo, gore, po vertikali. Zato što “ne možemo biti kao zvezde” imamo potrebu da odemo među njihova utešna, blaga tela koja govore jezikom koji ne razumemo, jer se ne obraćaju našem razumu, već našim čulima.

Snežana Radojičić, Zakotrljaj me oko sveta

Četvoro stranaca u zemlji koja je donedavno bila moja, na maternjem engleskom razmenjuju putnička isksustva sa svih meridijana, a ja pokušavam da ih pratim makar tako što ću upamititi mesta koja pominju. S lakoćom svojstvenom samo ljuidma koji se svugde osećaju kao kod kuće, skakuću po kontinentima, preleću okeane, otkrivaju egzotične predele, upoznaju zanimljive ljude, dele iskustva, želje, planove snove. Niko nikoga ne pita otkuda mu novac ili čega se odrekao da bi putovao (jer svi putuju jeftino), ni zašto to radi. Ali, na kraju krajeva, razlozi i nisu toliko važni. Avanturizam, traženje odgovora, bežanje od ko zna čega – kakve veze ima? Važno je samo da se krene, da se izađe iz kolotečine svakodnevice. A kako i dokle, neka odredi srce.

Podjednako volim da pišem i da čitam o putovanjima.  Zato sam preporučivala i poklanjala putem bloga knjige o putovanjima, zatim knjige o Barseloni, moje omiljene knjige o Beogradu. Ali ovo nisu konačne liste. Dok ne napravimo nove, možete mi vi preporučiti neku knjigu u kojoj se pojavljuju vama značajni citati o putovanjima?

 

3 Replies to “Moji omiljeni citati o putovanjima”

  1. Zaista prelepo i jako inspirativno 🙂

  2. Divno!! 🙂

    1. Hvala Bojana!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.