Zašto je perfekcionizam najveći neprijatelj tvoje kreativnosti?

kreativni proces i perfekcionizam

Da li se često pitaš da li je dovoljno dobro ono što radiš? Ponavljaš sebi: „može bolje“ i nikako da prepoznaš kada je proces rada završen? Pišeš, pa brišeš. Čuvaš nacrte tekstova, radne verzije projekata, doteruješ svaku narednu verziju? Plašiš se greške? Ne raduješ se svojim postignućima? Ako su tvoji odgovori potvrdni, onda upadaš u zamke perfekcionizma.

I ja sam se dugo borila sa njima. Čini mi se da sam u nekim periodima života jedino usavršavala perfekcionizam. Nisam sebi praštala greške. Pa ni sedmice na fakultetu. Nisam se osvrtala na postignuto, već samo gledala napred sa pitanjem: „Šta je sledeće?“ Podrazumevalo se da nižem uspehe, stičem diplome, završavam kurseve, ali nisam osećala radost zbog tih postignutih rezultata. Kakve zablude! Zato su mi kreativni procesi više oduzimali energiju, nego što su me obnavljali.

Sa perfekcionizmom sam se borila u etapama. Blogovanje mi je u tome mnogo pomoglo. Dugme PUBLISH me opominjalo da, koliko god da želim da bude savršen, tekst mora biti objavljen u jednom momentu. Jer, čemu blog ako ne objavljujem tekstove?

U februaru sam pohađala program Manifesting koji mi je, između ostalog, raskrinkao sva lica perfekcionizma. Tek kada sam ga dobro upoznala, uspela sam da da ga prevaziđem. U toku tri dana treninga mogla sam da prepoznam sebe u svim fazama kreativnog procesa. U ovom tekstu pisala sam o promenama uverenja, a ovo je nastavak moje priče o ličnim uvidima i procesima koje sam prošla i koje je potrebno proći kako bi nam kreativni procesi donosili zadovoljstvo.

Najvažniji uvid do koga sam došla jeste da je perfekcionizam zapravo najveći neprijatelj naše kreativnosti. Mnogi se hvale kako su perfekcionisti i da kod njih sve mora da bude pod konac pa obično o tim ljudima mislimo da su veštiji i sposobniji od drugih. Međutim, perfekcionizam je precenjen jer je prikriveno lice naše nesigurnosti. Zato sam u ovom tekstu želela da podelim sa vama saznanja i uvide do kojih sam došla za vreme treninga i sve ono što sam primenila na svoj svakodnevni rad.

ODLAŽEŠ ČEKAJUĆI DA SE KOCKICE POKLOPE

Već nekoliko meseci planiram da počnem da snimam za svoj YouTube kanal. Mislila sam da su mi za to potrebni vrhunski uslovi produkcije: prostor, kamera, saradnici… Odlagala sam snimanje misleći da nije dovoljno ono što bih već sada mogla da uradim svojim telefonom, u svom prostoru. Mnogi od nas odlažu ono što im je bitno misleći da treba da se „kockice poklope“. Ne radimo ono što možemo ovde i sada zarad nečega što bismo mogli u nekom trenutku, kada budemo imali više znanja, veština, alata, novca, šta god? Na Manifestingu sam naučila da kažem sebi: Počni što pre! Odlaganje te vodi u nepotrebnu analizu, a ona iscrpljuje. Naravno da ćeš u nekom momentu moći da daš više. Ali divno je imati reference za svoj razvoj.

PLAŠIŠ SE GREŠKE

Mnogi greške doživljavaju kao promašaje i pokazatelje da nam nešto ne ide. Zaboravljamo da su greške deo svakog kreativnog procesa, od manuelnih poslova do izrade softvera. Greške postoje da bismo došli do nekih novih uvida i one mogu biti izvor inspiracije. Najteže su mi padale greške koje sam pravila kada sam bila zaposlena u kompanijama gde su postojala očekivanja na nivou pojedinca i tima. One su uticale na moje samopouzdanje. Nije to bio moj teren i toga sam bila sasvim svesna. Stalno sam strepela od grešaka i baš zbog toga sam ih pravila gotovo svakodnevno misleći da ih nadređeni ne prave. Danas, kada radim ono što volim, opušteno pristupam i procesu i rezultatima svog rada. Svako novo iskustvo donosi neki propust ili grešku, ali sa njima dolazi i novo saznanje, pa ga sledećom prilikom primenjujem.

POREDIŠ SE SA DRUGIMA

Ako ti je fokus na tuđem, a ne na svom postignuću, zapitaj se koga želiš da impresioniraš?  U redu je da imaš uzore i da od njih učiš, ali nije u redu da se uzdržavaš od autentičnosti samo da bi se svideo drugome. Kad se trudimo da budemo silčni nekome i da uvek radim po modelu, ne ostavljamo sebi prostora za autentičnost. Na društvenim mrežama svi se poredimo, gledamo tuđe statistike, objave i slično. I u tom poređenju prođe više vremena nego u konstruktivnom kreiranju, učenju i radu na sebi. Fokus treba da bude na onome što već znamo i umemo, a ne na onome što nam nedostaje ili na onome što drugi imaju ili mogu.

NIKAD NISI ZAVODOLJAN POSTIGNUTIM

Umesto da „uvek može bolje“ počni sebi da govoriš: „dobro je dovoljno dobro“. I to sam naučila upravo na Manifestingu, a ovu rečenisu sam zapisala na prvoj stranici notesa. Prihvati da će prostora za napredak uvek biti. Pisac će pronaći pogrešne reči, slikar pogrešne nijanse, dizajner oštre prelaze, kuvar previše začina. Prihvati da ono što možeš da pružiš sada neće biti isto kao i za nekoliko meseci ili godina, ali da svaki momenat daje drugačije rezultate.

IMAŠ STRAH OD TUĐEG MIŠLjENjA

Plašiš se da će te ljudi osuditi? Taj koji osuđuje tuđe propuste verovatno je onaj koji nikad nije pokušao. Ili onaj koji se isto tako ustručava od akcije.  Ako stvaraš, onda budi spreman i za procenu, kritiku drugih ljudi. To ne znači da ćeš uvažavati svako mišljenje, ali moraš biti svestan da je nekima nije stalo da objektivno procene tvoj rad. Da bi neko dao konstruktivnu kritiku, mora imati znanje i iskustvo iz iste oblasti kojom se ti baviš. Nasumični komentari i analize ti neće doprineti.

NE DOVRŠAVAŠ ZAPOČETO

Bitno je da zatvoriš svoj kreativni krug kako bi se otvorio novi. Ako odlažeš kraj, onda ćeš sebi postavljati više pitanja. Sa ovim sam se dugo borila. Ostavljala sam repove u nekim kućnim poslovima, u pisanju tekstova, na raznim poljima nisam dovršavala započeto. Istovremeno sam bila svesna da je tako zato što, kada završim nešto, odnosno objavim tekst, on je izložen tuđoj kritici i proceni. A ja nisam bila spremna za kritike. Danas se sa tim uverenjem dolaze mnogi na moju radionicu i uviđam da je ovo perfekcionističko uverenje mnogo zastupljenije nego što sam mislila.

perfekcionizam je najveći neprijatelj tvoje kreativnosti

NE ODAJEŠ SEBI PRIZNANJE ZA POSTIGNUTO

Ovo je meni bio najveći kamen spoticanja. Na Manifestingu sam naučila koliko je važno sebi odati priznanje za sve one stvari koje uradimo u toku dana. Čak i za one koje nam se čine beznačajnim jer su deo naše rutine pa nam se podrazumevaju. U kreativnom procesu je važno da odaš sebi priznanje za postignuto. Ono što si uradio do sada je osnova budućeg. Gledaj ono što si postigao, a ne ono što te čeka na listi obaveza.

OSEĆAŠ SE ISCRPLJENO

Perfekcionisti se nakon postignutih rezultata osećaju iscrpljeno. Poenta je da se nakon završenog kreativnog procesa raduješ svojim postignućima i da ti taj oseaćaj stvara dodatnu energiju. Perfekcionisti se zaglavljuju u ovim etapama, a stvaranje treba da bude beskonačan proces. Ova etapa je povezana sa prethodnom jer kada odaš sebi priznanje, onda se bolje osećaš.

JOŠ JEDAN SAVET ZA NEPOKOLEBLJIVE PERFEKCIONISTE

U toku Manifestinga promenila sam još jednu od svojih perfekcionističkih navika. Sada svoju listu obaveza pišem ujutru, a ne uveče. Uveče zaokružim ili štikliram sve ono što sam u toku dana uradila i u sebi kažem: Bravo! Dan završavam osećajem radosti zbog završenih obaveza. Fokus sam prebacila na ono što sam već postigla, a ne ono što me čeka sutra. Možda deluje kao mala promena, ali meni je veoma bitna. Podseća me da se radujem postignutom i da nema malih ciljeva, malih rezultata, malih koraka.

Perfekcionizam je bio tema ovog videa. Podelila sam metode koja sam i sama primenila kako bih razvijala svoju kreativnost.

Imaj na umu da ništa nije savršeno. Nismo ni mi. Ali možemo biti savršeno zadovoljni procesom usavršavanja. Kada se odreknemo perfekcionizma, zagrlimo svoje nesavršenosti, bilo da ličnom, bilo na poslovnom planu, možemo da damo onaj najautentičniji deo svoje kreativnosti.

Možda će i tebi Manifesting pomoći da prevaziđeš svoje perfekcionističke navike. Na sledećem treningu možeš ostvariti popust od 50 evra ukoliko koristiš kod JELENA, specijalno za čitaoce bloga Snovi u koferima.

Ne zaboravi da uživaš u svojoj kreativnosti! 🙂

 Foto: Emili Samčević

8 Replies to “Zašto je perfekcionizam najveći neprijatelj tvoje kreativnosti?”

  1. Meni pomaze da pisem, sta god, kad god, na koju god temu. Mislim da je cilj uporno pokusavati i raditi i uvek mogu da se vratim unazad i da nesto promenim i doteram. Samo da imam na cemu da radim, jer je lakse ukoliko nemate prazan papir.

    1. Upravo tako. Akcija je najbolji lek za perfekcionizam. Sve se može popravljati i u hodu. 😉

  2. Hvala ti na odličnom tekstu! 🙂 Jako mi je dobro došao u ovom trenutku. ^_^

    1. Mnogo mi je drago. Znam da nije lako sa perfekcionizmom. 🙂

  3. Sjajno! Divan post. 🙂

    1. Hvala, Aleksandra! 🙂

  4. Koristan tekst, a nekoliko rečenica sam si prepisala da me inspiriraju! 😉
    Među ostalim ova: “Zapitaj se koga želiš da impresioniraš?” —-> direkt u glavu!

    Hvala! 🙂

    1. bez tog momenta “direkt u glavu” ne možemo ni da se otarasimo perfekcionizma. Drago mi je. 😉 Hvala i tebi!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.