Studije u inostranstvu: moje iskustvo iz Španije

studije u inostranstvu - moje iskustvo - madrid

Studije u inostranstvu bile su jedna od najvažnijih etapa mog života. Kako vreme prolazi, svesnija sam koliko mi je doprinela godina na masteru u Madridu, kako na ličnom, tako i na profesionalnom planu.

Kada bih morala najkraće da opišem osećaj koji me je pratio godinu dana, rekla bih da je to ubrzani rad srca u sasvim “običnim” situacijama: na časovima među kolegama iz celog sveta, u fakultetskoj kafeteriji gde buku stvara komešanje jezika, u prodavnici dok se bira hrana za ručak, pije kafa drugačijeg ukusa…

Novi početak donosi toliko adrenalina da pomislite kako ste dobili aritmiju. Nije ni čudo, otkrivate čitav novi svet!

Pisala sam već o tome šta su me naučile studije u inostranstvu, ali sam shvatila da je to tema koja zaslužuje bar još jedan tekst. Želim da podelim sa vama kako je izgledao život u Madridukoja su to još iskustva postala deo mog kofera. Ovoga puta teme su stereotipi, hrana i jezik.

Španija nije fijesta i sijesta

Svaka priča o Špancima u Srbiji počinje sa komentarom o serijama i o tome kako smo slični.

„Oni su isti kao mi, sigurno ti nije bio problem da se navikneš“, bio bi uobičajeni komentar kada bih rekla da sam živela u Madridu. Nije čudo, Špance svugde prati stereotip otvorenih, nasmejanih, predusretljivih ljudi kojima su na prvom mestu fijesta i sIjesta.

A da li je baš tako? Naravno da u ovom stereotipu ima istine tako da zaista vole da provedu celu noć obilazeći barove, i da im pola sveta zavidi na noćnom životu, kao i da uživaju u ručku i hrani, ali to su samo neki elementi njihove kulture po kojima su postali svetski prepoznatljivi. Kao mediteranski narod sigurno su opušteniji od recimo Norvežana ili Nemaca, ali to je daleko od stvarne slike. Španci su na prvi pogled otvoreni i vrlo rado će sa vama uspostaviti prvi kontakt, ali kasnije će biti uzdržaniji nego što biste očekivali.

studije u inostranstvu moje iskustvo madrid

Mnogi su ubeđeni da je serija “Seranovi” prava slika i prilika Madrida i Madriđana, ali ako delite njihovo uverenje, moram da vas razuverim. Santa Husta je izmišljeno naselje, a koliko god bili simpatični ili mrzovoljni, nisu svi konobari reprlike Dijega i Santija.

Kada god bih Špancima rekla koliko su serije na španskom popularne u Srbiji i da su generacije odrastale uz njih, oni bi se slatko nasmejali jer ne veruju da njihove serije mogu biti kvalitetni izvozni materijal, kao ni da život jedne španske porodice ili tinejdžera u internatu može biti zanimljiv nekome u Srbiji.

Šta sam naučila? Stereotipi nam stvaraju iluzije i nameću očekivanja.

Ideja o zemlji u kojoj studirate je proizvod onoga što ste videli na televiziji i drugim medijima. Budite otvoreni da biste izašli iz slike koju ste poneli i stavite po strani ono što očekujete jer su ipak svugde samo ljudi. Gde god budete postojaće samo „vaši Španci“ pa ćete spontano na osnovu toga praviti sliku o celoj naciji. Postepeno ćete otkrivati neke stvari koje su deo mentaliteta, ali najbolje da pustite da vam vaše iskustvo govori.

“Nigde nema hrane kao naše(?)”

Jedan od najvažnijih faktora navikavanja na život u drugoj zemlji je hrana. U početku su novine dobro došle. Želite da probate lokalne specijalitete i osećate se privilegovano što su vam dostupne sve ona jela za koje biste u svom gradu morali da posetite specijalizovani restoran. Svet je postao veliko globalno selo tako da velikih iznenađenja u pogledu hrane nema.

studiranje u inostranstvu španska kuhinja paelja
Paelja – jedno od najpoznatijih jela španske kuhinje

Međutim, posle nekoliko meseci uviđate da postoje neke navike od kojih teško možete pobeći, jednostavno zato što su deo vašeg odrastanja. Na prvom mestu ovde mislim na španski običaj da se za doručak pije kafa, pojede keks ili neka voćka. To nikako nisam mogla da usvojim. Kada bih im rekla da mi za doručak jedemo omlet, burek ili nešto “jače” i slano oni bi se iščuđavali, smejali ili mrgodili na samu pomisao da pojedu “toliku količinu” hrane samo za doručak.

U Španiji je ručak glavni obrok i prema njemu se sve organizuje: predavanja na fakultetu, poslovi, sastanci… Ručak je povod za okupljanje i vreme za druženje jer kolege na fakultetu i poslu ručaju zajedno u kafeteriji. Slično je i sa večerom koje se vikendom ili povodom neke proslave organizuju u nečijem stanu.

Španci, kao uostalom mnogi drugi narodi su ponosni na svoju kuhinju, naročito na suvo meso koje je čuveno u svetu. Zvuči vam poznato? Naravno, zato što isto to govorimo i mi za svoju.

Šta sam naučila? Postoji i nostalgija za hranom i drugim navikama. 

Neki mirisi i ukusi ostaju zauvek podsetnik na vreme koje ste proveli u inostranstvu. I danas mi nedostaje paelja u kafeteriji fakulteta četvrtkom u 2 kao i ispijanje kafe za šankom i ćaskanje sa zaposlenima. Hrana koju jedete obeležava vašu svakodnevnicu na neki način i postaće veoma značajan deo kofera koji ovde vraćate.

Jezičke barijere: ne pričaju Španci brzo nego ti ne razumeš

Kada sam na trećoj godini studija španskog prvi put otišla u Madrid shvatila sam koliko ne znam taj jezik. Na fakultetu sam stekla znanje o gramatičkim pravilima, ali ne i govornu praksu. Kada sam posle osnovnih studija otišla

studiranje u inostranstvu španija

na master bilo je još teže. Odjednom je trebalo da pratim predavanja, čitam literaturu, ćaskam sa kolegama, plaćam račune, sve na španskom! Naravno, prvi utisak je da uvek da SVI prebrzo pričaju. To naravno nije istina, nego vi ne možete da ispratite toliko toga, da razumete i brzo odgovorite. Umarate se previše, imate osećaj da ne vam izmiče smisao onoga što se govori i da ne možete da obradite toliko informacija. U nekim situacijama crvenite jer pitate ljude da vam ponove. Bez panike! To stvara nesigurnost i nervozu, ali profesori i kolege imaju razumevanja za strane studente.

Šta sam naučila? Sasvim je normalno da postoji jezička barijera, ali ona daje motivaciju da se jezik uči.

Koliko god dobro da govorite jezik odjednom slušate, govorite, pišete i čitate na nekom jeziku koji nije maternji. Ukoliko na jednom jeziku studirate (recimo engleski) a drugi koriste za svakodnevnu komunikaciju (recimo nemački), onda će problem biti malo veći, ali za sve je potrebno vreme. U prvom semestru je ovaj osećaj sasvim opravdan, dok ćete se u drugom osećati mnogo sigurnije. Jezičko znanje se upija i nesvesno, dok slušate ljude u gradskom prevozu ili neku radio stanicu.

DODATNE PREPORUKE:

Ako se spremate za odlazak u inostranstvo sigurno će vam biti korisna iskustva koja možete čitati na sajtu agencije Via Academica a tamo možete saznati koji univerziteti nude studije u Španiji na engleskom jeziku

O još nekim važnim aspektima života u Španiji možete čitati u tekstu Šta su me naučile studije u inostranstvu?

Iskustvo u učenju španskog i drugih stranih jezika prenela sam vam u tekstu Zablude o učenju stranih jezika

Imate li vi neko slično iskustvo iz inostranstva? Kako ste prevazilazili kulturne razlike koje vam je donelo studiranje u inostranstvu?

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi