Da li se putnik rađa ili postaje?

Nije svako ko putuje putnik. Kao što nije svako ko peva pevač, niti se majstorom zove onaj ko završi zanat. A kako se postaje putnik?

Kao i za svaku drugu, i za veštinu putovanja potrebna je upornost, posvećenost i bar malo talenta. Najpre odluka da se krene. Zatim pripreme. Istraživanje o nepoznatim zemljama i ispitivanje mapa se podrazumeva. Ali ni to nije dovoljno. Kada se već nađu na svom odredištu, putnici tragaju za njegovim jedistvenim vibracijama i upijaju ih bez predrasuda. Pre nego što krenu obavezno ostave dovoljno mesta za nova znanja, jer se na putu intenzivno uči. Ali ne uče napamet, već prepoznaju suštinu, ono autentično što krasi svako mesto na svetu i ponesu ga u sećanju umesto skupocenog suvenira.

A tek svetski putnici! Oni su čudna sorta. Prepoznaćete ih po neukrotivom pogledu i lutajućem srcu. Za njih je putovanje spontano koliko i disanje. Raduju se putničkim izazovima, dalekim i nepoznatim zemljama, ukusima i mirisima. Što više putuju, to im je teže da se skrase. Ispituju zemlje i gradove kao nove igračke. Okreću ih naglavačke, opipavaju, mirišu, pa na kraju prodrmusaju da provere šta je unutra. Kad ono, želja za novim putovanjem! Postoji više mesta koje zovu domom. Na svakom meridijanu bi se dobro prilagodili jer ne očekuju mnogo, samo drugo nebo i nove izazove.

da li se putnik rađa ili postaje

Sreća moja putnička što sam upoznala neke svetske putnike i od njih učila veštinu putovanja. Najpre da pravi putnik ne okleva jer zna da se putničkom neizdržu može stati na put jedino ako se na put krene. Kao i svi majstori, i oni su zanat ispekli posle hiljada i hiljada pređenih kilometara.

Jedan najviše voli da putuje biciklom. Da može preko okeana na dva točka, ne bi oklevao. Biciklom je iskrojio svoju kartu Evrope, i ispričao divne priče o istrajavanju na putu. Ko zna koliko je osmeha skupio dok su ga prolaznici pozdravljali. Toliko skroman da deluje pomalo naivno. Vedrinom duha obišao je Aljasku, Kambodžu, Havaje i sigurno neće stati. Ostaće veran pedalama jer tvrdi da jedino one daju savršenu brzinu životu .

Kada sam srela puntnika toplog pogleda i preplanulog lica koji planetom putuje pešice, pomislih kako sam upoznala biće iz bajke. Kako je moguće da veruje svojim nogama više nego točkovima? Ali dok drugi pokušavaju da poveruju, on je već prešao više od pola sveta.

U dubini oka jednog svirača buzukija prolama se bljesak dalekih zemalja. Putevi su mu kao drugovi koje nije dugo video. Zato uvek putuje svojim kolima. Nosi istrošene patike i izbledele majice. Putovao je dok je bio u majčinom stomaku i tako su mu se putovanja uselila u genetski materijal. Na zidove svoje sobe okačio je mape, na lice dečački osmeh. Kaže mi da će uvek morati da putuje da bi bio ono što jeste. Ili da bi izbegao da bude ono što bi mogao, kada bi se skrasio.

U velemajstore putovanja ušao bi jedan osobenjak čije se srce kao suncokret okreće nepoznatim zemljama. Nema kontinenta na kome nije bio. Pečate sa graničnih prelaza broji stotinama. Ko da mu poveruje da govori deset jezika, da je jeo meso kengura i emua u Australiji, miša u Ekvadoru, pseću ćorbu u Koreji, pržene pileće noge u Singapuru, najljuću papriku na svetu u Meksiku… I dalje mu srce svaki put zatreperi kada dođe u Srbiju da vidi prijatelje koji bi samo da slušaju o njegovim pustolovinama zavideći mu na hrabrosti i lucidnosti.

A svetske putnice? One imaju telo i osmeh devojčica. Kilometri ne ostavljaju traga na njihovim licima. Naprotiv, svaku zemlju na licu nose kao ukras. Ima i onih koje liče na Amazonke, spremne da pređu i pesak i kamen bez kofera. Žene koje ne traže uslove nego izazove. A ima i onih koje uvek idu za onim što im nedostaje, tražeći mesto gde su dobrodošle i osećaj sigurnosti. Baš takve posipaju puteve nekom posebnom nežnošću i nadom u bolji svet.

Da li putnici znaju kako su naučili veštinu putovanja? Ne znaju. Da ih pitate, samo bi slegnuli ramenima sa blagim osmehom i rekli da ne umeju drugačije da putuju. Možda su samo imali hrabrosti da krenu. Neizvesnost im nikada nije predstavljala prepreku, nego izazov.

A onda ponovo neizbežno pitanje. Da li postoji putnički usud, zaraza ili sami sebi dajemo krila ka drugim krajevima? Da li zvezde nekima predodrede da vide svet, drugima da kao verni čuvari ostanu tamo gde su ponikli? Najzad, da li se putnik rađa ili postaje?

Da napišem ovaj tekst pomogla su mi brojna poznanstva sa putnicima i putnicama koje sam imala sreće da upoznam ili da postanem prijatelj. Svako od njih je na sebi svojstven način iznova pokrenuo u meni pitanje iz naslova. Hvala im što su se našli na mom putu.

8 Replies to “Da li se putnik rađa ili postaje?”

  1. Fenomenalno! Mada, ipak, mislio sam da će poseban akcenat da se stavi na nas putnike vozom 🙂
    Po meni, najlepše je uvek i svuda putovati vozom. Pohvale za tekst, samo napred!

  2. Hm, u pravu si! Nisam pomenula putnike vozom. Možda zato što dugo nisam putovala vozom, a nisam ni upoznala svetske putnike koji su zaljubljeni u vozove. Ovaj propust moram da nadoknadim! 🙂
    Hvala ti puno na pohvalama i na poseti! Čitamo se! 😉

  3. Lep tekst, i ceo blog mi se dopada.
    Svi smo mi učili od nekoga kako se putuje. I učimo i dalje, kroz svaki novi susret sa drugim putnicima.
    Ne znam da li se može prestati biti putnikom, ali znam da se putnikom postaje, time se zaraziš, nekad i mnogo pre nego što se negde i fizički otisneš.

    1. Hvala puno, Snežana! Tvoju knjigu “Zakotrljaj me oko sveta” počela sam da čitam nakon što sam napisala ovaj tekst. Već posle nekoliko stranica pomislila sam kako si ti jedna od svetskih putnica “sa telom i osmehom devojčica”… 🙂
      Kada i ti nakon toliko hiljada pređenih kilometara kažeš da se putnikom postaje, onda to daje dodatno ohrabrenje da se otisnemo i pustimo krila. I ja sam se putovanjima zarazila čini mi se i pre nego što sam krenula, a to su mi preneli svetski putnici koje sam upoznavala i koje sam pomenula u tekstu. Naravno, i dalje učim i čeznem za nekim predelima i iskustvima…
      Srećni ti putevi i kilometri, kao i pisanje!

  4. […] Proleće mi je donelo susret sa Aniko Viljalba, autorkom jednog od najpopularnijih blogova o putovanjima na španskom govornom području, Viajando por ahí. Rođena je u Argentini, obišla više od trideset zemalja na četiri kontinenta. Ona je prava svetska putnica i digitalni nomad tako da me je poznanstvo sa njom inspirisalo da napišem tekst Da li se putnik rađa ili postaje? […]

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.