Zašto ne volim Beograd u proleće?

Kažu da dolazak proleća budi najbolje u nama, da više sunčanih sati poboljšava raspoloženje i čini da sve(t) vidimo sa vedrije strane. Tada obično čujemo kako se slika Beograda značajno promeni: parkovi su zeleniji, trgovi rascvetaniji, ljudi nasmejaniji, i još mnogo fraza koje radio i TV voditelji obožavaju. Međutim, Beograđani ipak ostaju isti, kao i mnoge njihove ružne navike, a slika grada nije tako umivena kao što kažu.

Volela bih da zažmurim na neke od prizora koji mi obavezno pokvare svaki dolazak proleća, ali to nije moguće jer je Beograd veoma ponosan na svoj posebnosti i rado ih naglašava. Sa nekima od njih se ne mirim, i svakog proleća poželim da iskočim iz svoje i bar na kratko uskočim u kožu neke Parižanke, Rimljanke, Ljubljanke… Mora da se pitate zašto budem tako ljuta.  Evo zbog čega!

KAKA. „Kučići po ulicama kaku, cipelu sam umaz’o govancom“. Baš kao u Čorbinoj pesmi o Amsterdamu, u proleće se na beogradskim ulicama igramo školice zaobilazeći pseće kake. Da se razumemo, ne krivim ja kučiće, nego one Beograđane kojima služe da se šepure kroz parkove, a onda se postide kada treba za njima da počiste.

PLJUVANJE. Jedan od srpskih nacionalnih sportova. Pljuvanje u svakom smislu, uvek i svugde. Za neke Beograđane nema većeg zadovoljstva nego da pljunu na sred trotoara. Na proleće, kada sine prvo jasno sunce, ispljuvci postanu uočljiviji, kao da pljuvači žele da nadoknade propušteno tokom zime.

ŽVAKE NA ASFALTU. Verovatno ste primetili kako se na beogradskim trotoarima prepoznaju tragovi od žvaka. Ima ih i na drvenim klupama pa se nemojte iznenaditi ako na neku nagazite, a na neku sednete.

GRADSKI PREVOZ. Predlažem da se novi serijal čuvene serije „Opstanak“ snima u gradskom prevozu. Pored svih promena, novih autobusa i bus minusa koje smo preživeli, GSP je ostao najbolja slika i neprilika svega lošeg što krasi Beograđane. Neki vole da zavode red i raspoređuju ko će gde da sedne, drugi otvaraju i zatvaraju prozore kad im dune (vetar), treći kontrolišu kontrolore, četvrti razvezu monologe o nevaspitanoj mladeži i prigradskoj staleži… Možda bi u ovoj katergoriji ipak pobedila vozila u kojima grejanje ne može da se  isključi pa se na martovskim i aprilskim temperaturama vozimo kao da je oktobar ili, ne daj Bože, novembar.

SIRENE U SAOBRAĆAJU. Ne mogu reći da je vožnja u Beogradu veći izazov od vožnje u Grčkoj, Italiji, Indiji… Ali… Beogradskim vozačima sirene služe kao osnovno sredstvo komunikacije. Zapravo, sirena treba da kaže sve ono što vozač govori istovremeno dok je besomučno pritiska, maše i preti rukama, što spolja izgleda kao nemi film kome se tekst manje-više unapred zna. Neke od obaveznih fraza (osim onih koje bi zabranili za čitanje pre ponoći): su “mora da je žena”, “pa naravno, čim vozi plavuša”, “gusko jedna, ko ti dade volan/vozačku”, (jer volan se dobija, a vozačka uručuje, kao da polaganja nema), “vidi kretena gde se zaleteo”, “baba, oćeš pod točak”…

POČISTI ISPRED SVOJE KUĆE! Ovo bi trebalo da bude jedna od lekcija iz domaćinstva u osnovnoj školi. Zahtevam da se u njoj posebno naglasi da se zimi ispred kuće čisti sneg, u jesen suvo lišće, u proleće svi oni otpaci koje prolaznici slučajno bace baš u vašu avliju ili ispred vašeg ulaza, a u leto se koristi šlauf da se asfalt ne ulepi od sokova i lubenica koju komšijska deca rasnose dok jedu.

PLASTIČNE KESE. Spontana dekoracija beogradskih krošnji u kasnu jesen i zimu. U okolini pijaca ih je najviše, a meni su omiljene one oko Kalenića. Preleću iz  Maksima Gorkog do Mileševske, iz Njegoševe do kafane “Kalenić” pa do parkinga…

UDARNE RUPE. Dnevna i noćna mora svakog vozača u Beogradu. Provereno je da efikasno pokreću kamen iz bubrega, ali i da povećavaju troškove održavanja amortizera. Proklinju ih i suvozači i oni na zadnjim sedištima.

Čini mi se da sam stigla do kraja spiska. Bar za sada. Možda će me dolazak leta podsetiti na još neke ružne navike mojih sugrađana. Do tada, možemo da podelimo utiske o beogradskom proleću! Ostavite komentar, ili drugim rečima, zapljunite ovaj tekst svojim beogradskim iskustvom il nekom “žvakom” sa beogradskog asfalta.

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi