Sa one strane Drine

Kratko putovanje u Istočnu Bosnu, koje deli smo reka Drina, vratilo me je Andrićevim delima i pričama iz detinjstva. Moj prvi susret sa mostom na Drini, zadužbinom iz davnih vremena i Andrićgradom, zadužbinom našeg vremena, ostavili su na mene snažan utisak. Po ko zna koji put prošla sam tim putevima, kroz planine Romaniju i Javor, ali kao da sam tek sada primetila lepotu prirode: svežinu vazduha, miris pokošenih pašnjaka i širinu horizonta. Vodim vas na mesta gde se istorija stvara i ponavlja, a priroda obnavlja, i samu sebe, i čoveka.

pogled na reku Drinu, okolina Zvornika
pogled na Drinu u okolini Zvornika

“Većim delom svoga toka reka Drina protiče kroz tesne gudure između strmih planina ili kroz duboke kanjone okomito odsečenih obala. Samo na nekoliko mosta rečnog toka njene se obale proširuju u otvorene doline i stvaraju, bilo na jednoj bilo na obe strane reke, župne, delimično ravne, delimično talasaste predele, podesne za obrađivanje i naselja”  (Ivo Andrić, Na Drini ćuprija).

https://www.instagram.com/p/BIHutMSg1aS/?taken-by=snovi_u_koferima

“Takvo jedno proširenje nastaje i ovde, kod Višegrada, na mestu gde Drina izbija i u naglom zavoju iz dubokog i uskog tesnaca koji stvaraju Butkove Stijene i Uzavničke planine. Zaokret koji tu pravi Drina neobično je oštar a planine sa obe strane tako su strme i toliko ublizu da izgledaju kao zatvoren masiv iz kojeg reka izvire pravo, kao iz mrkog zida. Ali tu se planine odjednom razmiču u nepravilan amfiteatar čiji promer na najširem mestu nije veći od petnaestak kilometara vazdušne linije” (Ivo Andrić, Na Drini ćuprija).

“Na tom mestu gde Drina izbija celom težinom svoje vodene mase, zelene i zapenjene, iz prividno zatvorenog sklopa crnih i strmih planina, stoji veliki, skladno srezani most od kamena, od jedanaest lukova širokog raspona./…/ A smisao i suština njegovog postojanja kao da su bili u njegovoj stalnosti. Njegova svetla linija u sklopu kasabe nije se menjala kao ni profil okolnih planina na nebu. U nizu mena i brzom ocvetavanju ljudskih naraštaja, on je ostao nepromenjen kao i voda koja prolazi ispod njega. Stario je, prirodno, i on, ali na jednoj vremenskoj skali koja je mnogo šira ne samo od dužine naraštaja, toliko šira da okom to starenje nije moglo da primeti. Njegov vek je, iako smrtan po sebi, ličio na večnost, jer mu je kraj bio nedogledan” (Ivo Andrić, Na Drini ćuprija).

9. Grafit u Višegradu u neposrednoj blizini Andrićgrada prikazuje jednu od najznačajnijih rečenica romana na Drini ćuprijaGrafit u Višegradu u neposrednoj blizini Andrićgrada prikazuje jednu od najznačajnijih rečenica romana Na Drini ćuprija: “Tu je u njih ulazila nesvesna filozofija kasabe: da je život neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto “kao na Drini ćuprija”.

Ulaz u Andrićgrad
Ulaz u Andrićgrad

Andrićgrad nalazi se na malom ostrvu izmeđa reka Drine i Rzava, na oko 300 metara od mosta. Nastao je na osnovu ideje Emira Kusturice da na mestu gde je nekada postojao han, napravi srednjevekovni kameni grad koji objedinjuje mnogo arhitektonskih stilova (vizantijski, otomanski, renesansni i klasicistički) i više kulturnih objekata: Institut Ive Andrića, Akademiju lepih umetnosti, pozorište, bioskop, galerije…

Na ulazu vas dočekuje Žuća, tipičan domaćinski pas u srpskim kućama, nestašan i dopadljiv
Na ulazu je nestašni Žuća, pitomi pas-čuvar tipičan za balkanske prostore
Pogled na fasadu bioskopa "Doli Bel" u Andrićgradu. Foto: Tijana Delić
Pogled na fasadu bioskopa “Dolly Bell”. Foto: Tijana Delić

Nazivi mnogih objekata Andrićgrada nastali su po ugledu na dela Ive Andrića ili filmove Emira Kusturice, pa je bioskopu pripao naziv “Dolly Bell”, poslastičarnici “Secesija”, kafe-baru “Goja”, a brod koji svakodnevno plovi Drinom dobio je ime po junakinji romana Na Drini ćuprija, “Lotika”.

Foto: Tijana Delić
deo postastičarnice “Secesija” i fasade bioskopa “Dolly Bell”. Foto: Tijana Delić

Jedna od glavnih je Ulica Mlade Bosne. Na fasadi bioskopa prikazani su svi članova ove tajne organizacije. U poslastičarnici “Secesija” je nezaboravan prizor portreta svetskih revolucionara i političih vođa: Vladimira Putina, Ernesta Če Gevare, Fidela Kastra, Mahatme Gandija i Džeronima. Književnost, film, arhitektura, politika, svi elementi istorije su našli svoje mesto u Andrićgradu.

https://www.instagram.com/p/BIC8paPAmeP/?taken-by=snovi_u_koferima

Ovo je pogled koji Andrić ima na svoj grad, dočekujući goste sa centralnog trga Nikole Tesle. Sa desne strane vidi se poslastičarnica “Secesija”, sa leve kafe bar “Goja”.

Pogled na spomenik Petru Petroviću Njegošu i crkvu Svetog cara Lazara

Pogled na spomenik Petru Petroviću Njegošu i crkvu Svetog cara Lazara. Sa leve strane nalazi se još uvek nezavršen karavan-seraj. Iza crkve pruža se pogled na ušće mutnog Rzava i zelene Drine.

predeli planine Romanije
serpentine na Romaniji

Uzvodno uz Drinu i najlepše prizore zeleno-plave reke, preko visoravni gde je smeštena Rogatica, omanje planinsko naselje koje Andrić pominje u “Na Drini ćuprija” kao važno trgovačko mesto gde se nalazio veliki han za odmaranje putnika, i u pripoveci “Žeđ” kao mesto poznato po hajdučiji, dolazimo do planine Romanije.

predeli romanije
predeli Romanije

Leto je vreme koševine pa se oseća miris pokošene trave na svakom koraku, naročito u kasno posledpodne.

Duboko u šumi, planina Javor, Berkovina
Duboko u šumi, planina Javor, Berkovina

Šuma kao iz bajke: gusta borovina, oborena stabla, retko nisko rastinje, jak miris smole, četinara i mahovine.

IMG_6995Vikendica od drveta u sred šume u zaseoku Berkovina, na planini Javor. Izgleda pitomo, ali je šuma surova, naročito zimi, kada se temperature spuste i do minus 3o. Nije nemoguće ni da se medved pojavi na kućnom pragu.

pečurke

U šumi ima pečuraka raznih boja: narandžastih, ljubičastih, šarenih, šumskih jagoda i mirisnih trava.

Ovaj prizor iz sela Nadići podsetio me na Andrićeve reči: “Tamo gde prestaje logika, počinje Bosna”. Obrnuta brava i klepetuša umesto električnog zvona na vratima kuće za koju se ni po čemu ne može reći da je tipična za Romanijsku regiju.

21Još jedna slika koja odmara oči…

22Kako se pomeraju oblaci, tako i pašnjaci menjaju boju. Vidik je toliko širok da možete pratiti kako se vedri i oblači iz minuta u minut i kako se da samom asfaltu prepoznaje dokle su oblaci stigli.

23
stado pored izvora Geruša u selu Sokolovići

Ovaj putopis ne bi bio potpun kad ne bih prikazala sve najzanimljivije momente putovanja. A trenutak kada se sa brežuljka približava stado ovaca, a ja osećam da treba da preduzmem nešto, da se sakrijem, a u stvari izmaknem se da ih slikam…

25Verovatno se pitate otkud sad i krave u putopisu? One su prava znamenitost ovog dela Bosne, jer priznaćete, ovakve ste videli samo na reklamama za švajcarsku čokoladu. A ja sam na ovom putovanju naučila koja je razlika između krave, junice i teleta. Ovde se vide junica i tele, krava nije bila raspoložena za poziranje.

Kao i na svakom putovanju nesto vidite, osetite, dozivite prvi put. Ja sam prvi put videla jezaPutovanje ne bi bilo pravo putovanje da na njemu nešto ne vidite ili doživite po prvi put. Ja sam prvi put videla ježa i shvatila da sam ipak gradska devojka jer u prisustvu životinja imam neodoljivu potrebu da ih fotografišem. Ježa sam poslednji put videla u slikovnici za predškolsko, kada smo učili šta kaže ovca, šta koza, krava ili pas, a ja sam se uvek pitala šta kaže jež. Ništa.

IMG_7097Povratak. Uvek najtužniji deo putovanja. Isti pejsaž po ko zna koji put u mom životu. Širok horizont, pod njima trava i razbacanje kuće u daljini. Do nekog sledećeg puta, pamtiću i oštrinu vazduha, i talog borove kore pod nogama i još mnogo nijansi zelene…

Sva prava zadržana © Snovi u koferima

Podeli ovaj tekst:

Slični tekstovi