Veni, Vidi, Vienna!

Putopis iz Beča
U Beč sam se uputila sa dugačkim spiskom znamenitosti i upozorenjem da je za dva dana nemoguće videti čak ni ono što je izgradio Franc Jozef I. Ko još ide u Beč na dva dana? Ali idem ja i na tri noći, pomislila sam. Nisam htela da odustanem od bečkih noći, iako mi u glavi odzvanjalo „da tamo posle 5 popodne nema žive duše na ulici“? Već prve noći obrela sam se u baru Le Troquet u ulici Kirchengasse gde sve ima zadatak da bude šik à la française. Kapute sami ostavljate u hodniku toaleta, uredno poređane na vešalice. Nisam mogla da izbegnem sigurnosni sindrom: krade li ovde neko kapute, kad su ovako na izvol’te? Naravno da ne, odgovara iskusni Bečlija.

DAN PRVI, NOĆ DRUGA

Subota na otvorenoj pprizor sa gradske tržnice Nahtmarkijaci Naschmarkt u distriktu Marijahilf, koja je jedina ovog tipa u Beču. Tiskanje sa turistima i domaćim namernicima u potrazi za finom hranom. Ređaju se restorani nacionalnih kuhinja iz celog sveta, mešaju mirisi i boje jestivih dragulija koje nude imigranti iz Turske. Na samom kraju pijace poznat prizor: domaće voće i povrće na pokretnim tezgama, pletene korpe i polovna roba, uglavnom umetnine i knjige. Ovde nećete naći nošene cipele (teško da austrijski standard ostavi nekoga bosogog), ali će vam zaigrati oči od figurica, satova, slika, svega onoga što se kupuje kada „pretekne“. Majolika, zgrada Ota Vagnera pored gradske tržnice NahtmarkSama tržnica je u društvu zgrade čuvenog secesionističkog arhitekte Ota Vagnera, Majolike, čija cvetna crveno-zelena dekoracija podseća na dečji crtež proleća. Pored nje Vagnerova manje poznata građevina sa zlatnim ukrasima i vegetalnom ornamentikom. Obe podjednako vredne svih pogleda koje im upućuju turisti tražeći pravi ugao za fotografisanje.

Od tržnice prema samom centru samo carski raskoš: Karslplatz, Opera, Parlament, Štefansdom, Stadt park, Rathaus, palata Belvedere… Oči mi nisu navikle na toliko sklada, a uši na nedostatak buke. Bečka gospoda zaigrala su valcer u XIX veku, ali mi se čini da se može plesati i na ulicama, između drvoreda na Ringu. Čak je bečka kafa melanž (Wiener melange), slična kremastom kapućinu, blaga i prefinjena. Ukus Beča je istančan i odmeren.

U blizini Ringa je Muzejski kvart (Museums Quartier), prostor koji okuplja najviše moderne kreative današnjeg Beča. Tu su muzeji, moderna pozorišna scena, sale za izložbe, kafići za dnevna i noćna okupljanja studenata. Savršeno mesto za početak subotnje večeri. Bar Šikaneder (Schikaneder) koji je ujedno i eksperimentalni bioskop mogao bi biti Museums Quartier u malom. pogled na Muzejski kvartKultni lokal sa dugom istorijom avangardne kulture u kome je đuskanje precenjeno pa ekipa sedi na otrcanim kaučima dok ispija pivo ili ćaska pod prigušenim svetlima uz opijajući elektrozvuk. Jedno od onih mesta o čijem identitetu najviše saznate u toaletu, dok čitate poruke i nalepnice na zidovima… Njihova priča nastavlja se linijom metroa U6 sve do ulice Gürtel gde se nižu barovi i kiosci sa viršlama na ćoškovima ulica. Na redu je Čelsi (Chelsea), takođe kultno mesto u kojem su svojevremeno nastupali poznati austrijski bendovi na početku karijere (svedoči isti Bečlija), pa bi sad mnogi makar da privire ili proćaskaju ispred sa cigaretom i pivom u ruci. U redu za toalet koliko lica toliko i nacija. Pa da, Beč je kosmopolitski i imigrantiski grad. Okrilje inteligencije i gastarbajtera. Ovde su „naši“ sticali diplome još od vremena prosvećenosti, a oni koji su prethodnih decenija stekli sve sem obrazovanja danas su zaslužni što turbo folk opstaje kao nusproizvod savremene srpske (ne)kulture. Ako želite da vidite kako ona izgleda u bečkoj varijanti, onda zađite u Ottakringer Strasse, poznatiju kao Balkanstrasse gde su naređani klubovi balkanskih zemalja kojima u tamošnjoj podeli pripada i Turska.

IMG_6471DAN DRUGI, NOĆ TREĆA

Zgrade u centru Beča nikle su u XVIII i XIX veku kao pečurke posle kiše. Sve su iste visine, usklađenih boja i stilova. Međutim, duž Dunavskog kanala, nešto drugačiji prizor: nekoliko staklenih oblakodera koji su se svojom elegancijom uklopili u klasično okruženje. Najbolje da proverite u restoranu na 18. spratu hotela Sofitel odakle se pruža pogled na ceo Beč. Ovde se melanž pije po duploj ceni, jer plaćate i pogled na grad i na tavanicu, koja se oslikava na staklenim zidovima kada padne noć, ali i laganu muziku, vaze sa kalama, sjaj mermera i mesinga u toaletu.Hotel Sofitel i restoran Le Loft na poslednjem spratu

Kišno nedeljno veče nije pravo vreme za šetnju, već za tumaranje u potrazi za hranom. Za one koji zaborave da su svi supermarketi nedeljom zatvoreni, spas su falaferije, restorani gde se pravi falafel: lepinja sa ćuftama od leblebije, kojima dodajete soseve i salate. Turska imigracija hrani veći deo Beča (uostalom, kao i pola zapadne Evrope) naročito posle ponoći. Zahvaljujući istom srpskom Bečliji dospevamo u Rotensterngasse i lokal Shabu, autentično mesto po tradicionalnom austrijskom ugostiteljskom konceptu heuriger gde se obično služe vino i pivo i hladna jela kao pratnja piću. Ovde se igra i bilijar, sluša lagana muzika, pa nenametljivi ambijent pojačava ukus piva i hrane.

bar restoran ShabuNoć u Beču zaista stari brže nego u drugim metropolama. Beč je zaspao i pre nego što je nedelji došao kraj. Ali bilo mi je jasno kao dan da sam se zadesila na jednoj od pozornica zapadnoevropske istorije, i da sam je posmatrala iz poslednjeg reda za stajanje, tiskajući se u gomili koja vreba priliku da ugrabi bolje sedište.

BEČ VS. BEOGRAD
Ono što im je zajedničko je Dunav, epitet grada na granici Istoka i Zapada (iako se ta granica iz veka u vek pomerala), kao i komad secesije, hotel Moskva čije je projektovanje nadgledao Oto Vagner. U istoj noći u Beču naišla sam na bar sa najčudnijim imenom “If dogs run free”, i na restoran „Beograd“, prijatno mesto puno topline. Po povratku iz Viene saznala sam u Beogradu imamo bar dva kafića koji nose carsko bečko ime.

Veliko hvala mom Srđanu T. na divnom gostoprimstvu!

Sva prava zadržana ® Snovi u koferima

0 Replies to “Veni, Vidi, Vienna!”

  1. Druga strana Beca koju turisti retko upoznaju 🙂 Pises kao prava Beclijka 😉

    1. Drago mi je što sam uspela da za tako kratko vreme provedeno u Beču dođem do te “druge strane” koja je poznata pravim Bečlijkama, jer mi je cilj da budem putnik, a ne turista. 😉 Hvala puno!

  2. Snezana Damjanovic says: Reply

    Bila sam u Becu dva puta, ali ga na ovaj nacin nisam uspjela vidjeti. Hvala autorki na otvorenim novim vidicima. Obecavam da cu sledeci put kad podjem u Bec disati mnogo dublje, boje vidjeti mnogo zivlje, istoriju sagledati mnogo jasnije, a mentalitet njegovih stanovnika posmatrati kroz tvoju prizmu istancanosti i odmjerenosti. Sve pohvale autorki na toplini reportaze.

    1. Hvala na divnom komentaru! 🙂 Ako sam uspela da sve to postignem ovim tekstom, onda je on i više od putopisa. 🙂

  3. Još uvek nisam bila u Beču. Još uvek. Tvoj tekst će mi pomoći pri poseti, samo je vrebam 🙂

    1. Meni se Beč desio sasvim neočkivano, i mnogo sam uživala u tom putovanju. ☺️ želim ti da te Beč prijatno iznenadi, kao i mene. ????

      1. Preneću ti utiske 😉

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.